DVODNEVNA oružana pobuna plaćeničke vojske Wagner koja je počela i svršila prošlog vikenda lako bi mogla biti prvi čin, ili tek uvertira, u znatno veći sukob. Jer razlozi zbog kojih je sve krenulo nisu nestali. Dapače, s približavanjem 1. srpnja vjerojatnost ponovnog izbijanja sukoba samo će se povećavati.

Glavni razlog za pobunu vagnerovaca bila je zapovijed ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua od 10. lipnja kojom se od svih dragovoljačkih skupina, prije svega privatnih postrojbi, traži da do 1. srpnja potpišu ugovore s ministarstvom obrane kako bi im se definirao status.

Ili kako je to dan poslije javnosti lijepo objasnio zamjenik ministra obrane Nikolaj Pankov, „sklapanje ugovora građana s državom je prije svega proširenje mjera socijalne zaštite i potpore koje je država donijela za njih i članove njihovih obitelji.“

Doduše, u samoj zapovijedi stoji da će njena provedba „omogućiti davanje potrebnog pravnog statusa dobrovoljačkim postrojbama i proširiti mogućnosti popunjavanja postrojbi kako vojnim osobljem tako i dragovoljcima“. U praksi to znači potpuno preuzimanje nadzora iz ministarstva obrane i glavnog stožera jer će se u početku popunjavanje prije svega odnositi na postavljanje zapovjednog kadra.

Potpisali svi osim Wagnera

Ugovore su potpisali svi osim onih zbog kojih je zapovijed i donijeta – Wagner. Umjesto pokoravanja ministru obrane, Prigožin je pokrenuo oružanu pobunu. Koja je doduše okončana jednako brzo kako je i krenula.

Međutim, činjenica da se Wagner vratio u baze i na poligone za obuku ne znači da je imalo manje opasan. Osobito jer se trenutno ne zna gdje je Prigožin. Je li otišao u azil u Bjelorusiju ili je ostao s njegovim ljudima? Zbog toga sve su opcije moguće.

A one sežu od potpuno nevjerojatne, ali ipak teoretski moguće opcije da se ministar Šojgu i Prigožin pojave pred novinarima i javno potpišu ugovore kojima se Wagner podvrgava ministarstvu obrane. Pritom postoji opcija da Wagner dobije visoku razinu autonomije. Teško da će Šojgu i Prigožin ući u istu zgradu, a kamoli sjesti zajedno za stol. No sve je moguće.

Dvije strane moguće smjene Šojgua

Ova bi opcija bila puno vjerojatnija kad bi Putin smijenio Šojgua, što bi otvorilo put ka kompromisnom rješenju s Prigožinom. S druge strane ruska javnost bi smjenu Šojgua doživjela kao dodatno popuštanje Prigožinu koji je tenkovima i vojnicima krenuo na Moskvu. Pritom su oborili nemali broj zrakoplova ruskog ratnog zrakoplovstva.

Samo je u letećem zapovjednom mjestu Il-22M bilo deset članova posade. A oborena su i tri helikoptera za elektronsko djelovanje Mi-8MTPR, jedan transportni helikopter Mi-8 te po jedan jurišni helikopter Mi-35 i Ka-52. U jednom danu, zahvaljujući vagnerovcima, rusko ratno zrakoplovstvo ostalo je bez više od dvadeset pripadnika. Teško da će obitelji, prijatelji i kolege poginulih to samo tako prihvatiti.

Sasvim očekivano, Federalna služba sigurnosti Rusije (FSB) pokrenula je kazneni postupak protiv Jevgenija Prigožina i Wagnera. Dokaza imaju više nego dovoljno. Bez obzira na to kakva Rusija bila, ni Putin nema ovlasti da nekoga amnestira prije okončanja suđenja i pravomoćne presude. Zbog toga jedino ruski parlament može donošenjem posebnog zakona amnestirati vagnerovce i prije suđenja.

Hitlerov pokušaj puča bio je ništa prema ovome što je napravio Prigožin

Čak je i Weimarska Republika (naziv za Njemačku od 1918. do 1933.) uspjela suditi Adolfu Hitleru za pokušaj Minhenskog puča. Dobio je pet godina zatvora. U zatvoru je dobio posebnu ćeliju s lijepim pogledom.

Primao je darove i mogao je imati posjete kad god je htio. Imao je i svog privatnog tajnika, Rudolfa Hessa. U zatvoru je napisao prvi dio svojeg djela Mein Kampf, u kojem je izrazio svoje političke i rasne ideje. Nakon osam provedenih mjeseci u zatvoru pušten je zbog dobrog ponašanja.

Hitlerov pokušaj puča (zovu ga još i Pivnički) bio je ništa prema oružanoj pobuni 25 tisuća vagnerovaca predvođenih Prigožinom. Kojem je uspaničeni Putin brže bolje obećao sigurnost azila u Bjelorusiji. Koliko još Putin može rastezati pravni i politički sustav Rusije prije nego što počne pucati?

Jedan scenarij znači krvoproliće

Druga krajnost rješenja problema Wagnera je da ga ruske snage u noći s petka na subotu krenu nasilno razoružavati. Što bi zasigurno izazvalo otpor i teške borbe. Nema sumnje da ministar Šojgu i načelnik glavnog stožera Valerij Gerasimov priželjkuju upravo takav svršetak. Tim prije jer bi njime Putin dokazao da i dalje ima potpunu i neupitnu vlast u Rusiji, a oni bi se osvetili za sve uvrede i poniženja.

Problem je što bi takvo rješenje radikaliziralo rusku javnost. Jednodnevna okupacija Rostova na Donu pokazala je koliki je velik Wagnerov ugled među dijelom Rusa. I koliko ga neki mrze. Toliko da su vagnerovci morali izvršavati poslove policije razdvajajući i sprečavajući tučnjave neistomišljenika.

Uostalom, nije sigurno bi li ruske snage uspjele svladati borce Wagnera. Dani ili možda tjedni intenzivnih borbi doslovno bi ugrozili opstojnost ruske vojske. Proukrajinski izvori tvrde da su ukrajinske snage ostvarile uspjehe kod Bahmuta djelomično i zbog toga sukoba između ruske vojske i Wagnera koji tamo još uvijek ima nešto snaga.

Putin ima par dana za odluku

Putin do sljedeće subote mora odlučiti kako će riješiti problem Wagnera. Smijeniti Šojgua te pokušati privoljeti Prigožina da ipak potpiše ugovore? Odobriti vojnu operaciju uništenja Wagnera? Ili ne učiniti ništa? Što je opet djelovanje samo po sebi. Problem je što za Putina više nema lake odluke, već samo loše, lošije i katastrofalno loše.