Arenosol je pjeskovito, prozračno tlo koje se brzo suši. Njegova prisutnost u pojasu zemlje s obje strane ukrajinskog strateškog jugoistočnog grada Melitopolja jedan je od malo poznatih razloga zašto kijevska protuofenziva možda ipak ima veće izglede za uspjeh nego što strahuju neki ukrajinski saveznici.

„To je primjer važnosti znanja o lokalnim prilikama, specifičnih situacija i konteksta koji određuju svaki rat“, rekao je Mikola Bjeljeskov, znanstveni suradnik na Nacionalnom institutu za strateške studije sa sjedištem u Kijevu. „Budući da većina tla u južnoj Ukrajini ostaje čvrsta čak i uz kišu, ukrajinske snage i dalje će moći manevrirati tijekom zime. Vrijeme nije nužno ograničavajući faktor, kako neki ljudi vjeruju“, dodao je.

Iako su neki saveznici očajavali zbog sporog napretka protuofenzive, ukrajinski vojni zapovjednici tvrde da je takva detaljna svijest o lokalnim prilikama ključna za njihovu protuofenzivu, omogućujući Ukrajini da postigne male, ali značajne dobitke dok istovremeno pokušava spasiti živote vojnika. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba prošli je tjedan otišao toliko daleko da je rekao da kritičari ukrajinske vojne kampanje trebaju „začepiti“.

Pjeskovitije tlo južne regije Zaporižja u kontrastu je s crnom zemljom koja veći dio ostatka Ukrajine pretvara u blatnu močvaru tijekom kišnih jesenskih mjeseci, kako piše Financial Times. „Bilo bi od pomoći kada bi SAD imao neke visoke vojne promatrače na terenu“, rekao je Andrij Zagorodnjuk, bivši ukrajinski ministar obrane.

Zabrinutost da ukrajinska protuofenziva riskira doslovno zaglavljivanje izazvala je val tjeskobe ovog ljeta, osobito u Washingtonu. Jedna od kritika bila je da Kijev treba resetirati svoju vojnu strategiju ako želi postići odlučujući napredak i zadržati međunarodnu potporu prije nego što vlažno vrijeme omete sposobnost njegovih snaga za napad.

Znakovi uspjeha

Druga je bila da ukrajinske snage nisu uspjele na najbolji način iskoristiti manevre kombiniranog naoružanja koje su preporučili zapadni saveznici, nego su se vratile topničkoj vatri kako bi gađale ruske položaje u iscrpljujućem ratu iscrpljivanja, koji se temelji na sve manjim zalihama zapadnog streljiva.

„Taktika se nije promijenila. Naša se misija nije promijenila“, rekao je Oleksij Danilov, šef ukrajinskog vijeća za nacionalnu sigurnost za FT.

Napredak je za mnoge bio bolno spor otkako je Kijev pokrenuo svoju protuofenzivu prije gotovo tri mjeseca. Vojnici su zauzeli tek nekoliko sela, s dnevnim napredovanjem u prosjeku od nekoliko stotina metara. Jedna sumorna procjena američke obavještajne zajednice koja je procurila sredinom kolovoza sugerirala je da ukrajinske snage ove godine neće uspjeti doći do Melitopolja. To tranzitno čvorište, čije bi ponovno zauzimanje pomoglo da se presječe ruski kopneni most preko okupiranih južnih regija do Krima, u središtu je ukrajinske vojne kampanje na jugoistoku.

Ipak, prošli tjedan je pristup Kijeva počeo pokazivati znakove uspjeha, nakon što su ukrajinske snage probile prvi sloj ruske obrane oko Robotina i testirale iduću liniju oko sela Verbove. Strateški grad Tokmak nalazi se 20 kilometara dalje kroz gustu rusku obranu, a Melitopolj još 50 kilometara iza. U petak je John Kirby, glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, rekao da je Ukrajina postigla znatan napredak. Dan ranije, šef NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da ukrajinskim zapovjednicima treba vjerovati.

Utvrde koje je Rusija izgradila u južnoj Ukrajini predstavljaju jedinstvenu i zastrašujuću prepreku brzim manevrima u stilu ‘blitzkriega‘ koji su zagovarali Pentagon i zapadni vojni savjetnici. Gusta minska polja, zasuta stalnom topničkom paljbom i nadzirana bespilotnim letjelicama, čine gotovo nemogućim napredovanje ukrajinskih snaga, a kamoli raspoređivanje glavnih borbenih tenkova i oklopnih vozila zapadnih snaga u brzom manevarskom ratovanju.

K tome, iza minskih polja leže međusobno povezani rovovi i tuneli koji Rusiji omogućuju premještanje snaga, oružja i streljiva duž prve linije. „Nijedna zapadna zemlja nije vodila ovakav rat od 40-ih i vidimo da se neka vojna razmišljanja primjenjuju na vrlo pojednostavljen način“, ocjenjuje Zagorodnjuk. „Manevarsko ratovanje nije ‘srebrni metak‘ i može funkcionirati samo ako prvo možete zaobići sve ruske uporne točke – Ukrajinci se trebaju boriti na način za koji znaju kako se boriti“, dodao je Bjeljeskov.

Kako bi pokušale probiti rusku obranu, ukrajinske snage zauzele su trostruki pristup. Prvi uključuje polagano i mukotrpno čišćenje puta kroz minska polja, često ručno i pod okriljem noći. „Ima toliko metala i šrapnela da detektori metala ne funkcioniraju“, rekao je jedan europski vojni dužnosnik. „Ukrajinci moraju biti posebno pametni – to je igra prišuljavanja i promatranja“.

Odlučujući trenutak

Drugi krak kampanje koristi topništvo dugog dometa i precizne projektile koje je isporučio Zapad za napad na skladišta streljiva, logističke i zapovjedne centre te sprječavanje ruskih snaga da budu u mogućnosti ponovno opskrbiti snage na liniji bojišnice. To je dugotrajan proces koji je Zagorodnjuk usporedio s invazijom na Irak pod vodstvom SAD-a 2003. godine, koja je započela kampanjom bombardiranja kako bi se uništila neprijateljska logistika i obrana prije napada kopnenih snaga.

„To se nije zvalo rat iscrpljivanja. Bio je to dio procesa uskraćivanja Iračanima mogućnosti obrane svojih pozicija“, rekao je. „Naš proces priprema traje dulje, ali mi nemamo zračnu nadmoć kao što su tada imale snage predvođene SAD-om“, kaže on.

Treći korak uključuje korištenje zračnih i pomorskih napada bespilotnim letjelicama ukrajinske proizvodnje za gađanje ciljeva na Krimu i duboko u teritoriju Rusije. Prošle srijede dronovi su pogodili nekoliko ruskih regija, uništivši najmanje dva vojna teretna zrakoplova u zračnoj bazi Pskov. „Udari pomažu stvoriti osjećaj simetrije (između ukrajinskih i ruskih snaga) i da možemo potkopati (Vladimira) Putina“, rekao je Bjeljeskov.

Čini se da ukrajinska ljetna vojna kampanja dolazi do odlučujućeg trenutka. U strahu od ukrajinskog proboja, ruski zapovjednici poslali su rezerve da pojačaju južne linije, uključujući i postrojbe iz 76. zračno-jurišne divizije. Također pojačavaju napade na sjeveroistoku, oko grada Kupjanska, u pokušaju da odvuku resurse od glavne južne ofenzive Ukrajine. „To je prijetnja, sigurno, ali naši zapovjednici smatraju da je to podnošljivo“, rekao je Zagorodnjuk.

Ipak, sa slabim izgledima za presudno ponovno zauzimanje teritorija, kako piše FT, stupanj do kojeg će saveznici nastaviti jamčiti vojnu i gospodarsku potporu Kijevu te relativna snaga dviju oružanih snaga ostaju neizvjesni. U proteklih 18 mjeseci zapadni saveznici Ukrajine predvođeni SAD-om izdvojili su nešto više od 110 milijardi dolara vojne pomoći. S druge strane, kako je izvijestila agencija Reuters, ruski obrambeni proračun samo za ovu godinu iznosi više od 100 milijardi dolara, a prošle je godine Kremlj potrošio, kako se procjenjuje, 86 milijardi dolara.

Što se, pak, tiče toga koliko vojnika Kijev ima na raspolaganju kako bi pojačao proboj, jedan ukrajinski savjetnik za obranu sugerirao je da Ukrajina još uvijek ima strateške rezerve za raspoređivanje. No, koliko ih je, zasad ostaje strogo čuvana tajna.