HRVATSKI su inspektori prošli mjesec u pošiljci bresaka iz Srbije pronašli visoke razine zabranjenog pesticida, nakon čega su one vraćene odakle su i došle.

Fitosanitarna inspekcija Uprave za zaštitu bilja u breskvama je utvrdila prisutnost pesticida klorpirifosa koji je zabranjen u zemljama EU.

On je svojevremeno bio jako korišten zbog velike efikasnosti, no budući da je utvrđeno da može biti štetan za ljude i životinje, a osobito za trudnice i djecu, od 2020. više nije dozvoljen ni u jednoj zemlji EU, osim uz posebnu dozvolu u iznimnim okolnostima.

Zakoni EU su vrlo strogi

Zakoni kojima EU regulira korištenje pesticida, odnosno sredstava za zaštitu poljoprivrednih proizvoda (PPP), koji uključuju insekticide, fungicide, herbicide i regulatore rasta biljaka, te njihovu prisutnost u hrani vrlo su strogi, među najstrožima u svijetu. Kriteriji kojima se podvrgavaju pesticidi u EU stalno se postrožuju, što rezultira sve većim ograničenjima primjene pojedinih pesticida, pa i njihovim zabranama.

Primjerice, EU je 2013. zabranila upotrebu tri neonikotinoida u različitim poljoprivrednim kulturama jer su neurotoksični i povezani s padom broja pčela te drugih oprašivača i mnogih drugih vrsta insekata, zajedno sa šišmišima, glistama i pticama koje se hrane kukcima ili tretiranim biljkama. 2018. EU je dogovorila zabranu svih neonikotinoida u vanjskoj upotrebi.

U SAD-u, čije su regulatorne institucije uglavnom nešto fleksibilnije od europskih, do danas je zadržana upotreba pet neonikotinoida na otvorenom, osim u nekoliko saveznih država koje su ih zabranile.

Problemi s regulacijom

To je dobro za sigurnost stanovnika EU i okoliš, međutim, stvari nisu baš sasvim jednostavne.

Prije svega, granice EU nisu sasvim nepropusne za poljoprivredne proizvode iz zemalja koje nemaju slično stroge regulacije i provjere.

Također, zemlje sa slabijim regulacijama, u kojima se efikasni, a u EU zabranjeni pesticidi i dalje koriste, postaju nelojalna konkurencija poljoprivrednicima EU.

Problem je također i to što se zabranom brojnih pesticida i njihovom nepravilnom upotrebom olakšava razvoj rezistentnosti kod štetnih organizama koje pesticidi suzbijaju.

EU strogim regulacijama također destimulira proizvođače pesticida da ulažu u europsko tržište.

Kada se tome doda još i vrlo stroga regulacija za genetski modificirane organizme (GMO), od kojih neki prinosima i/ili biološkim svojstvima omogućuju značajno veći prinos na količinu upotrebljenih pesticida, jasno je da je poljoprivreda EU dugoročno teško održiva. Rezultat bi u najgorem slučaju mogao biti da će joj na kraju kao jedina opcija preostati uvoz iz slabije reguliranih zemalja.

Nismo zaštićeni od pesticida iz zemalja van EU

Znače li stroge regulacije da možemo biti sigurni da u hrani koju jedemo nema pesticida ni u tragovima? Budući da svako toliko svjedočimo povlačenju nekih proizvoda s hrvatskih polica, reklo bi se da ne znači.

Prof. dr. sc. Aleksandar Mešić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, autor novog udžbenika o pesticidima, kaže da kontrole na granicama EU ne funkcioniraju savršeno.

„Provjera ostataka pesticida ovisi o ograničenom budžetu koji je namijenjen za njihovu analizu. Zato se ne provodi analiza svake pošiljke“, kaže Mešić.

Tako se može dogoditi da u Hrvatsku ili neku drugu zemlju EU dođu proizvodi s ostacima zabranjenih pesticida ili s nedozvoljenim razinama legalnih, što je u oba slučaja nedopušteno“, dodaje.

Ostataka pesticida ima u svakoj hrani koju se tretira

Dr. sc. Gordana Jurak, voditeljica referentnog laboratorija za pesticide Službe za zdravstvenu ekologiju u Zavodu Andrija Štampar, kaže da ostataka pesticida u tragovima ima u svakoj hrani koja se tretira, no ističe da se uglavnom radi o koncentracijama koje su znatno ispod dozvoljenih količina.

„Svega oko 3% hrane nije sukladno regulacijama zbog povećane količine pesticida, a takva se hrana odmah povlači s tržišta te se više ne može naći u trgovinama ili na tržnicama“, kaže Jurak te dodaje da koncentracije koje se pronalaze uglavnom ne predstavljaju nikakav problem za zdravlje.

Problem bolje kontrole lako je rješiv

Mešić smatra da je problem bolje kontrole rješiv uz bolju organizaciju rada granične inspekcije, a bez velikog troška za državu i potrošače.

„Uvođenjem fitosanitarog pregleda po žurnom postupku koji bi se dodatno naplaćivao stimuliralo bi se uvoznike da sami pristanu da financiraju njegovo provođenje jer bi time uštedjeli na trošku transporta, izbjegli bi dugotrajna čekanja na granici i smanjili rizik kvarenja hrane, dok bi se povećala učestalost analiza, čime bi se povećala sigurnost hrane“, tumači Mešić.

 

 

Problem rezistentnosti

Mešić kaže da bi poljoprivrednici uvijek trebali imati na raspolaganju više različitih pesticida kako bi ih mogli izmjenjivati.

„Ako stalno koristite isti pesticid, potičete razvoj rezistentnosti štetnih organizama koje želite suzbiti, pogotovo kod onih koji imaju kratak ciklus razmnožavanja i velik broj generacija u vegetaciji“, kaže naš stručnjak.

Proizvođači pesticida zaobilaze EU

Suočeni s vrlo strogim regulacijama, proizvođači pesticida nerijetko zaobilaze EU.

„Veliki svjetski proizvođači pesticida ulažu stotine milijuna eura u razvoj novih pesticida, ali ih sve češće ni ne planiraju ponuditi na tržištu EU jer se boje da ne mogu zadovoljiti kriterije koji se svake godine postrožuju.“, kaže Mešić.

„Umjesto toga razvijaju ih za ostatak svijeta koji čini ogromnu većinu tržišta“, dodaje.

Teško je zadovoljiti visoke standarde EU

Ako postoji dobra analitika, uvijek će se naći nešto pesticida u tragovima.

Mešić kaže da se za dobivanje dozvole za primjenu nekog pesticida određuje njegova maksimalna dopuštena razina na svakoj biljci na kojoj će se oni primjenjivati.

„Pomoću kompleksnih modela timovi toksikologa, liječnika, nutricionista i agronoma određuju maksimalnu količinu koja se smije nalaziti na hrani koja se može svakodnevno konzumirati bez rizika po zdravlje konzumenata, uključujući i djecu, trudnice i druge osjetljive skupine. Ta maksimalno dozvoljena razina ostataka pesticida (MRO) ili toleranca je reda veličine oko 0.1 ppm (dio na milijun) ili 0.1 mg ostataka pesticida na kg hrane, ovisno o vrsti pesticida i vrsti hrane“, kaže naš sugovornik.

„Prije određivanja MRO-a, određuje se prihvatljivi dnevni unos pesticida. On se određuje tako da se količina za koju je u laboratorijskim testiranjima na životinjama utvrđeno da neće izazvati nikakve neželjene učinke uslijed svakodnevne konzumacije pesticida umanje za najmanje 100 puta, što je sigurnosni faktor koji preporučuje WHO.To su jako niske razine, tek nešto više od granice detekcije koja iznosi 0.01 mg/kg, a praktički znači da nema nikakvih ostataka“, tumači Mešić.

Nelojalna konkurencija

No navedene stroge regulacije omogućuju poljoprivrednicima izvan EU, koji koriste pesticide koji su u EU zabranjeni, da budu profitabilniji od svoje europske konkurencije. Naime, oni hranu koja nije uzgojena po standardima EU svejedno mogu plasirati na tržište EU. Kako je to moguće?

Mešić kaže da se svaki poljoprivrednik, da bi se osigurao uzgoj zdravstveno ispravne hrane, mora pridržavati propisane doze i karence, odnosno razdoblja potrebnog da se primijenjeni pesticid razgradi ispod razine koja je propisana kao MRO. Drugim riječima, mora poštivati najkraće vrijeme koje mora proći između primjene pesticida i berbe.

„Proizvođači mogu za te, u EU zabranjene, pesticide produžiti karencu tako da se oni u potpunosti razgrade na hrani ili da se razgrade ispod granice detekcije od 0.01 mg/kg. Tako se poljoprivrednicima iz europskih zemalja izvan EU ili svih drugih dijelova svijeta omogućuje da kupcima u EU nude svoje biljke koje su uzgojili jeftinije i lakše nego poljoprivrednici iz EU“, kaže Mešić.

„To dodatno ugrožava ruralni prostor EU, gdje se već dugi niz godina zatvara velik broj poljoprivrednih gospodarstava jer se suočavaju s manjkom radne snage i rastućim ograničenjima koje financijski poticaji sve teže kompenziraju“, tumači naš sugovorik.

Hrana se za sada ne može proizvoditi bez pesticida

Postoje neka rješenja za održivi razvoj poljoprivrede uz smanjenje korištenja pesticida, kakvo bismo svi voljeli, no ona nisu ni jeftina ni jednostavna. Ne treba zaboraviti da biljke nisu samo izvor hrane za ljude i domaće životinje nego i važan izvor sirovina za najrazličitije namjene.

U svijetu u kojem broj stanovnika još uvijek eksponencijalno raste teško je osigurati dovoljne količine hrane i biljnih sirovina, uz smanjenje poljoprivrednih površina.

Pritom treba imati na umu da se, prema podacima Our World in Data, trenutno već polovica svih naseljivih kopnenih površina na svijetu koristi za poljoprivredu, od kojih čak 77% za uzgoj mesa. To ostavlja samo 37% površina za šume, 11% za grmlje i travnjake te oko 1% za površine pod slatkom vodom. Sve to podrazumijeva golem pritisak na ekološke sustave i bioraznolikost.

Osobito je teško osigurati više i jeftinije hrane ako se ide u drastična smanjenja upotrebe pesticida.

Naime, prema izvještaju Europskog parlamenta, bez upotrebe pesticida prinosi se smanjuju između 19% (pšenica) i 42% (krumpir). Ova smanjenja mogu biti veća u regijama s visokom proizvodnjom, u slučaju visokorodnih sorti, a mogu ovisiti i o gnojivima i navodnjavanju.

Mešić ističe da je osobito problematična proizvodnja žitarica bez pesticida.

„U žitaricama koje se ne tretiraju mogu se pojaviti gljive čiji su mikotoksini mnogo opasniji za zdravlje ljudi od fungicida – pesticida koji se koriste za njihovo suzbijanje. One se mogu pojaviti kasnije, tijekom skladištenja, a mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme“, tumači naš stručnjak.

 

 

Organski pesticidi nisu bezopasni

Ljudi vole misliti da je organska hrana sigurna, odnosno da nije tretirana pesticidima, no to nije točno. Naime, u organskom uzgoju dozvoljeno je korištenje tzv. prirodnih pesticida, a neki od njih su opasni po ljudsko zdravlje i okoliš slično kao i tzv. umjetni.

Primjerice, rotenon je organski pesticid koji se prirodno javlja u sjemenkama i stabljikama nekoliko biljaka, a toksičan je za ljude i druge sisavce te izuzetno toksičan za insekte i vodeni život, uključujući ribe. Slično vrijedi za vapneno-sumpornu otopinu koja je učinkovit fungicid.

Mešić podsjeća da to što je nešto prirodno ili umjetno ne govori ništa o toksičnosti.

„I otrov pauka je prirodan, što ne znači da je zdrav. Ako neki prirodni insekticid može usmrtiti kukca jednako kao i sintetski, onda su oba opasna i za ljude“, kaže naš stručnjak.

Koliko su efikasne razne metode uklanjanja pesticida?

Jurak kaže da se ne može desiti da u hrani ima ostataka pesticida iznad propisanih, maksimalno dopuštenih količina ako se poljoprivrednici drže propisanih doza i karenca.

No, u raznim medijima i na društvenim mrežama u posljednje se vrijeme često preporučuju mjere koje ljudi sami mogu poduzeti kod kuće.

Uglavnom se preporučuje sljedeće:

Pranje: Operite i istrljajte svježe voće i povrće temeljito pod tekućom vodom. Tekuća voda ima abrazivni učinak koji namakanje nema.

Guljenje: Ako je moguće, ogulite voće i povrće kako biste smanjili količine nečistoća, bakterija i pesticida. Odbacite vanjske listove lisnatog povrća.

Odabir različitih vrsta hrane: Jedite različitu hranu iz različitih izvora. To osigurava bolju mješavinu hranjivih tvari i smanjuje vjerojatnost izloženosti jednom pesticidu.

Namakanje u octu ili sodi bikarboni: Jedan od načina uklanjanja tragova pesticida iz voća je namakanje u octu ili sodi bikarboni. Ocat također može ukloniti mnoge vrste bakterija koje se mogu naći na hrani.

 

 

Pranje tekućom vodom je najbolje

Prema jednoj studiji iz 2017., potapanje jabuka u otopinu sode bikarbone i vode na dvije minute uklonilo je više pesticida nego potapanje u otopinu sredstva za izbjeljivanje ili ispiranje pod tekućom vodom. Međutim, trebalo je 12 do 15 minuta potapanja u otopini sode bikarbone da se potpuno uklone pesticidi korišteni u ovoj studiji. Pritom treba istaknuti da je studija istražila samo dva pesticida, a ne desetke koji su česti u proizvodnji jabuka.

Što se tiče octa, istraživanja pokazuju da namakanje zelenila u otopini octa i vode desetak minuta može smanjiti razinu bakterija, iako ih neće ubiti sve.

Istraživanja su pokazala da je pranje pod tekućom vodom najbolja metoda kada je riječ o lisnatom povrću te da se njime uklanja između 70% i 100% preostalih pesticida. Zanimljivo je da je ispiranje pod tekućom vodom dalo čak bolje rezultate od kuhanja, no kombinacija pranja i kuhanja najbolje je rješenje.

Jurak kaže da bi „pranje u tekućoj vodi trebalo biti dovoljno te da nije znanstveno utvrđeno da je pranje u sodi bikarboni učinkovitije“.

Mešić tumači da „teoretski lužnate kupke mogu ubrzati raspad nekih pesticida, no ne svih“.

 

 

Noviji pesticidi se brže raspadaju

Jurak ističe da se u posljednje vrijeme sve više razvijaju novije generacije pesticida koji nemaju dug poluživot raspada u okolišu.

„To znači da se današnje generacije pesticida u usporedbi s prijašnjim puno brže raspadaju“, kaže Jurak.

Stanovnici EU nemaju razloga za strah

Mešić kaže da se time smanjuje rizik za zdravlje ljudi, no često i učinkovitost pesticida u zaštiti bilja.

„Zato se u EU pokreću inicijative za uvođenje u poljoprivredu novih genskih tehnologija razvijenih nakon 2001., koje se pokušava razdvojiti od GMO-a. Pesticidi uistinu predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i očuvanje okoliša. No ne treba težiti njihovoj potpunoj zabrani, nego je još odavno trebalo početi inzistirati na tome da ih smiju koristiti isključivo za to školovani stručnjaci“, navodi Mešić.

„Za to postoje različiti modeli, među ostalim, vanjske službe koje provode zaštitu ili savjetovanja. Na taj način bi se mogao sačuvati okoliš od štetnog utjecaja pesticida, ali i osigurati zdravstveno ispravna i jeftina hrana. Kada se sve uzme u obzir, građani EU trenutno nemaju nikakvih razloga za zabrinutost. Dovoljno je da, kao i do sada, nastave prati voće i povrće u tekućoj vodi“, poručio je Mešić.