NEPREDVIDIVI i riskantni događaji zadnjih godina doveli su do velikih promjena po pitanju politika SAD-a prema federalnom proračunu, a kreditna agencija Fitch je šokirala srušivši kreditni rejting s kategorija AAA na AA+.

Iako nije bilo pretjerane reakcije tržišta na vijest o drugom rušenju kreditnog rejtinga u povijesti, razlozi koji se navode u obrazloženju kreditne agencije Fitch su sasvim opravdani, a na njih bi političari i federalna državna tijela trebali obratiti pozornost.

Zapravo bi SAD imao i niži kreditni rejting da nije izdavatelj najjače valute na svijetu, u kojoj se drži većina međunarodnih rezervi središnjih banaka, i kojoj se općenito najviše vjeruje. Povjerenje u sposobnost SAD-a da vraća dugove nije poljuljano, bar u kratkom i srednjem roku, ali rušenje rejtinga se obrazlaže dugoročnim strukturalnim problemima proračuna SAD-a.

Drugo rušenje kreditnog rejtinga u povijesti. Tko je kriv?

Prvi put u povijesti je kreditni rejting snižen 2011., kada je predsjednik bio Barack Obama. Administracija trenutnog predsjednika Joea Bidena je oštro osudila odluku kreditne agencije Fitch, baš kao nekada Obamina. Ministrica financija Janet Yellen je izjavila se „ne slaže s odlukom“ i kako smatra da je potez „potpuno neopravdan“.

Iako zbog same činjenice da je rušenje rejtinga provedeno u vrijeme mandata demokratskog predsjednika, kao i 2011., razlog zbog kojeg su relativno šutljivi u svojim kritikama je taj što se u obrazloženju direktno kao jedan od razloga navodi nedavno opstruiranje podizanja gornjeg limita zaduživanja, za koje je odgovorna upravo Republikanska stranka.

Očekivano, Bijela kuća okrivljuje republikance da su „navijali za bankrot“ i tvrdi da je „ekstremizam“ republikanaca prijetnja ekonomiji SAD-a. Potez Fitcha se naziva „Trumpovo snižavanje“, a kaos i politike iz vremena dok je on bio predsjednik, od siječnja 2017. do siječnja 2021., glavni razlog snižavanja rejtinga.

Rezultat dvadeset godina lošeg upravljanja

Politička prepucavanja oko toga tko je kriv za neki negativni događaj nikoga ne iznenađuju, ali čitajući obrazloženje snižavanja rejtinga kreditne agencije Fitch može se zaključiti kako se prvenstveno radi o problemima koji traju puno duže od mandata Bidena i Trumpa te dugoročnih očekivanja oko razvoja problema koji su se već pojavili.

Iako se očekuje pogoršavanje fiskalnih uvjeta u sljedeće tri godine, što znači da se očekuje rast javnog duga i troškova otplate, ističe se i „erozija upravljanja“ kroz zadnja dva desetljeća, koja se manifestirala u opetovanim pregovorima o gornjoj granici zaduženja i rješenjima u zadnjim trenucima. U to vrijeme su predsjednici bili i republikanci (Bush i Trump) i demokrati (Obama i Biden). Očito Fitch smatra da se radi o strukturnom problemu u funkcioniranju, a ne o potezima jedne ili druge stranke.

Fitch smatra da se standardi vođenja SAD-a pogoršavaju već dva desetljeća, i izričito se spominje zadnja blokada u pregovorima oko podizanja gornje razine zaduživanja. Plafon duga je bio dosegnut još 19. siječnja na razini od 31.4 bilijuna dolara, nakon čega su se automatski aktivirale mjere Treasury Departmenta (američka verzija ministarstva financija) kako bi SAD nastavio plaćati dugove i izbjegao tehnički bankrot.

Veliki utjecaj su imali teški pregovori oko podizanja gornje granice duga

Trump je zaista pozivao republikance na „čvrstu borbu“ oko pregovora, iako je 2019. pred TV kamerama izjavio da ne može zamisliti da bi netko koristio ograničenje duga kao polugu u pregovorima, dodajući da se radi o „svetom elementu“ države.

Dogovor je ipak postignut. Bidenova administracija je pristala na određene ustupke, koji ukupno zadržavaju potrošnju sljedeće godine na istoj razini kao ove, a do 2030. će potrošnja rasti samo za 1 posto godišnje.

Određeno je i povećanje izdvajanja za zdravstvenu zaštitu vojnih veterana, pooštreni su uvjeti za dobivanje socijalnih bonova za hranu, smanjenje subvencija za štete nastale od pandemije, zaustavljeno je državno plaćanje studentskih kredita.

Ukupne uštede koje su postignute Zakonom o fiskalnoj odgovornosti, direktnom posljedicom pregovora oko podizanja gornje stope zaduživanja, procjenjuju se na 1.5 bilijuna dolara do 2033. U kratkom roku, 70 milijardi dolara iznose uštede za 2024. i 112 milijardi za 2025. To nisu toliko veliki rezovi kao što su republikanci najavljivali, a i Fitch navodi da te iznose ne smatra dovoljnima da bi popravili fiskalne izglede SAD-a.

SAD je prezadužen, troškovi otplate duga su veliki i samo će rasti

U izvješću kreditne agencije se navodi da je nespojivo povećavati troškove novim programima i politikama, a istodobno smanjivati poreze, tj. proračunske prihode. Očekuje se rast deficita državnog federalnog proračuna na 6.3 posto BDP-a ove godine, zbog manjih prihoda, rasta rashoda i većih kamatnih stopa na dug.

Ukupno će manjak u proračunu iznositi 1.4 bilijuna dolara ove godine. Kongresni ured za proračun (CBO) predviđa da će trošak plaćanja kamata na dug ove godine iznositi 663 milijarde dolara i brzo rasti tijekom sljedećeg desetljeća, sa 745 milijardi dolara 2024. na 1.4 bilijuna dolara 2033. godine. To su nove procjene, daleko gore nego projekcije s početka godine.

To znači da će se do 2033. čak 14 posto troškova odnositi na plaćanje kamata na dug, daleko više nego sada. Do 2050. će troškovi otplate kamata na dug ovim trendom postati najveći pojedinačni trošak SAD-a, umjesto kao sada mirovinski sustav (Social Security) i zdravstvo (Medicaid i Medicare).

Zadnji put je SAD ostvario suficit proračuna (više prihoda od rashoda) daleke 2001. godine. Prošlogodišnji deficit od 1.4 bilijuna dolara je na razini krizne 2009., ali daleko manje nego 2020. (3 bilijuna dolara) i 2021. (2.8 bilijuna dolara).

Pogoršanje uvjeta zaduživanja, tj. rast kamata na javni dug je direktno rezultat podizanja kamatnih stopa središnje banke FED, koje se provodi da bi se borilo protiv inflacije. Rast cijena je pak nastao upravo zbog ekstenzivnih fiskalnih i monetarnih politika tijekom pandemije (ukupni deficit u dvije godine skoro 6 bilijuna dolara), a sada borba protiv posljedica tih politika narušava javne financije i djelomično je odgovorna za snižavanje kreditnog rejtinga.

Najveći kreditni rejting je SAD imao primarno zbog snage dolara

Posebno zanimljivi dijelovi izvješća se odnose na usporedbu SAD-a s drugim državama koje imaju maksimalnu ocjenu AAA, a radi se isključivo o državama članicama EU uz dodatak Singapura. Tako je medijan (točno pola više, a pola manje) zemalja s maksimalnim rejtingom da samo 1 posto rashoda proračuna odlazi na potrebe otplate javnog duga.

SAD se približava udjelu troškova otplate kamata na dug u ukupnim troškovima od 10 posto. Medijan ostalih država s ocjenom AA+, u kojoj se sada nalazi SAD, je 2.8 posto. Prema tome bi kreditni rejting SAD-a trebao biti i manji.

Dodatno, medijalna zaduženost država s najvećom ocjenom kreditnog rejtinga je 39.3 posto BDP-a, a javni dug iskazan udjelom u BDP-u SAD-a je iznad 100 posto. Dio toga se odnosi na dug između samih institucija SAD-a, ali kada se i to eliminira, SAD je daleko zaduženiji od ostalih država iz najbolje kreditne skupine.

Činjenica je da SAD svoj visoki kreditni rejting primarno duguje dolaru, tj. povjerenju koje dolar uživa u svijetu, činjenici da se većina inozemnih rezervi središnjih banaka država svijeta drži u dolarima te tome da je dolar valuta kojom se obavlja najviše međunarodnih plaćanja na svijetu. To omogućuje da jako puno troši i ima veliki dug, a istodobno ima najveću moguću ocjenu kreditnog rejtinga.

Mirovinski i zdravstveni sustavi postaju veliki uteg fiskalnoj održivosti

Drugi zanimljiv razlog za snižavanje kreditnog rejtinga je teret starenja stanovništva. Troškovi mirovinskog sustava (Social Security) i zdravstva (Medicaid i Medicare) čine polovicu ukupnih troškova proračuna.

Stanovništvo je sve starije, a stope fertiliteta se smanjuju. Dugoročno to znači da će glavni troškovi (mirovine i zdravstvena zaštita) nastaviti rasti, a uplate u mirovinski sustav (social security) će padati. U većini godina prošlih desetljeća je mirovinski sustav u SAD-u primao više uplata nego što je isplaćivao mirovina, ali to će se za nekoliko godina promijeniti.

SAD je najveći kupac na svijetu, kada prestane trošiti, to će biti problem za sve

Trenutna ekonomska situacija u SAD-u je dobra, s obzirom na uvjete koji vladaju zadnjih godina. Rast BDP-a je u druga tri mjeseca ove godine 2.4 posto na godišnjoj razini, stopa nezaposlenosti je niska, očekivana kriza ipak je izbjegnuta (ako je bude, bit će kratkotrajna i blaga).

Borba protiv inflacije je na prvi pogled uspješna, jer je pala na 3 posto. Ali temeljna inflacija, tj. rast cijena bez energije i hrane, još je visokih 4.8 posto. Rast cijena hrane je 5.7 posto u odnosu na prošlu godinu i na mjesečnoj razini još raste.

To su ipak samo privremene „pobjede“, a dugoročno SAD čekaju teške odluke. S njim i svijet, jer je do sada djelovao kao najveći kupac na svijetu (najveći uvoz). Ako se budu provodile politike smanjivanja javne potrošnje, da bi se uspostavila ravnoteža proračuna, to će se indirektno osjetiti i na uvozu. SAD će manje kupovati, a oni koju mu prodaju će to osjetiti.To se primarno odnosi na EU i Kinu, koji u SAD daleko više izvoze nego uvoze.

Iluzija neodgovornog korištenja fiskalne politike nestaje

Snižavanje rejtinga SAD-a je stoga upozorenje SAD-u, ali i ostatku svijeta koji ovisi o njemu kao tržištu. Iako mnogi umanjuju kratkoročni utjecaj odluke, oko čega su vjerojatno u pravu, činjenica je kako već nekoliko godina SAD koristi velike fiskalne izdatke da bi umjetno potaknuo ekonomiju, koristeći duboki deficit i nisku cijenu zaduživanja.

Duh je izašao iz boce, cijena zaduživanja je narasla zbog borbe protiv inflacije koju su izazvale upravo fiskalne i monetarne politike kojima se pokušavalo umjetno potaknuti gospodarstvo, i neće se vratiti na niske razine u skorije vrijeme.

Snižavanje kreditnog rejtinga je samo obznanjivanje očitog, bez obzira koliko se vlasti u SAD-u čudile i pokušavale umanjiti problem. Tijekom godina je stvorena iluzija da se svi ekonomski problemi mogu riješiti zaduživanjem i dijeljenjem novaca nastalih na temelju duga. Sve je teže održavati ju, a Fitch samo prvi obznanjuje njen kraj.

Bez obzira na to kakav stav imali o dolaru, međunarodnoj trgovini, politici i drugim pitanjima, ovako korjenite promjene u SAD-u imaju učinak na cijeli svijet zbog toga što se radi o najvećem gospodarstvu na svijetu, najvećem svjetskom kupcu (uvozniku), i glavnoj svjerskoj valuti prema kojoj se realno ravnaju sve ostale valute svijeta.