POPUT stranica dnevnika kojeg smo pisali kao tinejdžeri, dno jezera Crawford u Ontariju, u Kanadi, skriva sjećanja Zemlje u jasnom, kronološkom redoslijedu. Glavni akteri iza njegovih sedimentnih zapisa su ljudi te su na stranicama njegovog blata sačuvani „otisci“ irokeških zajednica iz kasnog 13. do 15. stoljeća, dolazak europskih kolonista te ljudski utjecaji iz suvremenog doba.

Zbog toga je tim stručnjaka UNESCO-ov rezervat biosfere nominirao kao mjesto koje bi trebalo predstavljati početak nove ere – antropocena. Antropocen je naziv koji neki nadjevaju trenutnoj geološkoj epohi, a koja označava trenutak u povijesti kada je ljudska aktivnost počela imati značajan utjecaj na geologiju i ekosustave Zemlje.

Sve brži rast emisije ugljikovog dioksida, rast razine mora, globalna masovna izumiranja, uništavanje staništa i urbanizacija karakteristični su za posljednjih 70 godina. Navedene promjene rezultat su ljudskog utjecaja i nepovratno su promijenile naš planet. Stoga mnogi stručnjaci smatraju da smo usred nove geološke epohe, antropocena.

Ljudska aktivnost i radioaktivni element

Naime, dugo nakon što se naše zgrade pretvore u ruševine, a ceste preplavi divljina, u fosilnim zapisima će ostati geološke značajke, radioaktivni izotopi, kemijski potpisi i dramatične promjene koji ukazuju na prisutnost ljudi. U znanstvenoj zajednici se još uvijek diskutira o tome je li to dovoljno za označavanje početka nove epohe.

A ako jeste, koji od ovih faktora najviše doprinosi karakteristikama nove ere? Mada su ljudi kroz lov i prikupljanje plodova oblikovali svoje okruženje tisućama godina (slično je i s pojavom poljoprivrede), ipak se po efektu na okoliš ističe jedna pojava iz modernijeg vremenskog razdoblja – tanki sloj radioaktivnog materijala koji se pojavio sredinom 20. stoljeća, piše Science Alert.

„Prisutnost plutonija snažno ukazuje na trenutak kada je čovječanstvo postalo toliko dominantna sila da je ostavila jedinstveni globalni ‘otisak prsta’ na našem planetu“, rekao je geolog Andrew Cundy sa Sveučilištu Southampton i član Radne skupine za antropocen (AGW).

„U prirodi je plutonij prisutan samo u tragovima. No početkom 1950-ih, s prvim testiranjima hidrogenskih bombi, vidimo neviđeno povećanje tog elementa. A zatim, od sredine 1960-ih, kada na snagu stupa Sporazum o zabrani nuklearnih pokusa, bilježimo pad“, objasnio je.

Zašto jezero Crawford?

Dogovor o jasnoj i jednostavnoj mjeri koja definira granicu između poglavlja u Zemljinoj povijesti samo je prvi korak. Kako bi se osigurala sloga znanstvene zajednice, ta se mjera mora značajno očitovati na nekom određenom mjestu. AGW se posljednje tri godine bavi procjenom kvalitete na desetak potencijalnih „zlatnih šiljaka“ za antropocen, a sada se njegova radna skupina odlučila za jezero Crawford.

Među drugim potencijalnim lokacijama bili su tresetište u Sudetima u Poljskoj, jezero Searsville u Kaliforniji, dio morskog dna u Baltičkom moru, zaljev u Japanu, vulkanski krater ispunjen vodom u Kini, ledena jezgra s Antarktičkog poluotoka, i dva koraljna grebena, jedan u Australiji, a drugi u Meksičkom zaljevu, navodi CNN.

Zašto su izabrali Crawford? Naime, budući da se radi o malome i dubokome jezeru, njegove vode se ne miješaju tako lako. Kalcij i karbonat iz obližnjih stijena se otapaju u jezeru, tvoreći kristale koji se talože na dnu, a koji definiraju svako doba.

Oblik jezera ograničava miješanje vode tako da se donji dijelovi ne miješaju s površinskim vodama. Dno jezera potpuno je izolirano od ostatka planeta – na njega stiže jedino ono što lagano potone na dno.

Ranije ove godine analizirani su uzorci blata iz jezera kako bi se utvrdilo gdje se točno u slojevima mulja pojavljuje radioaktivni element. „Od otprilike 1945. vidimo plutonij u sedimentima i drugim materijalima, što je povezano s programom testiranja atomskog oružja“, rekao je Cundy za BBC.

AWG će kasnije ove godine predstaviti svoje preporuke o uspostavljanju nove epohe široj geološkoj zajednici. Konačna odluka je na Međunarodnoj komisiji za stratigrafiju, a trebala bi biti objavljena na 37. Međunarodnom geološkom kongresu u Južnoj Koreji, u kolovozu 2024.

Velika debata o antropocenu

Kao što smo i prije naveli, ne slažu se svi stručnjaci s time da antropocen ima kvalifikacije za uvrštavanje u epohu. Stan Finney, glavni tajnik Međunarodne unije geoloških znanosti, smatra da je stratigrafski zapis antropocena, ako se prihvati da počinje 1950-ih, relativno minimalan, odnosno u trajanju jednog ljudskog vijeka.

Početak antropocena mogao bi se definirati na mnogo načina – uključujući industrijsku revoluciju – što bi rezultiralo mnogo duljim intervalom nego što se trenutno predlaže, istaknuo je. „Nema sumnje da su ljudi dramatično utjecali na Zemlju. I danas se suočavamo s nevjerojatnim posljedicama. Ali to je bio dugotrajan fenomen“, rekao je.

Finney također smatra da bi iza službenog priznanja antropocena mogla stajati politička motivacija te da bi se snažan utjecaj čovječanstva na Zemlju mogao više opisati kao tekući geološki događaj, a ne kao formalna epoha s preciznim datumom. početka.