Daleko od sjaja kamera, čini se da se vrhovni komandant i njegove kolege brzo kreću ka dogovoru sa ajatolasima.

Ako je nekoliko alarmantnih medijskih izveštaja tačno, američki predsednik Barack Obama se opasno približava nuklearnom dogovoru s Iranom koji će ugroziti Izrael i sve zapadne civilizacije.

Daleko od sjaja kamera, čini se da se vrhovni komandant i njegove kolege brzo kreću ka dogovoru sa ajatolima, nadajući se da će kupiti malo kratkoročnog mira tako što će dozvoliti Iranu da ostane nuklearna država na pragu.

U ekskluzivnom izveštaju u utorak, Associated Press je otkrio da Washington i Teheran „raspravljaju o kompromisu kojim bi Iran mogao da zadrži dobar deo svoje tehnologije za obogaćivanje uranijuma, ali pod uslovom da smanji potencijal da pravi nuklearno oružje.“

Prema tom predlogu, SAD bi odustale od svog prethodnog zahteva da Iran razmontira svojih 10,000 centrifuga i dopustile bi da ih mule zadrže ukoliko pristanu da rekonfigurišu opremu za proizvodnju manje količine uranijuma.

Ovo je zastrašujuće naivna ideja jer ukoliko Iranci odluče da se ne drže dogovora u bilo kojem trenutku u budućnosti, još uvek će imati „kapacitet za napad,“ zbog čega će za samo nekoliko meseci biti u mogućnosti da završe nuklearni pogon.

Kao što je u priči iz AP-a zapaženo, „Stručnjaci upozoravaju da je svako smanjenje efikasnosti centrifuga reverzibilno brže nego direktno smanjenje broja mašina.“

Drugim rečima, takav dogovor bi bio kao da dozvolite nasilniku da zadrži svoj pištolj i municiju, ali da mu strogo zapretite da ne stavlja metak u cev.

Za ovaj predlog se kaže da je sličan onome koji je sam Iran predložio prošle godine, ali su ga SAD i saveznici odbili u to vreme, jer nisu hteli da dozvole da Iranci imaju više od 2,500 centrifuga.

Međutim, sa pristupom pregovorima koji imaju rok do marta, čini se da je Obama sada spreman da pristane na upravo isti zahtev za koji nije želeo ni da čuje prošle godine.

Ovo nije ništa manje od ludosti najvišeg reda, a teško je čak i dovoljno snažno naglasiti opasnost koja je u sve to uključena.

Jer, čak i ako se ajatoli obavežu na ograničenja količine obogaćenog uranijuma koje će proizvesti sa svojim brojnim centrifugama, da li iko zaista misli da će se pridržavati svojih obaveza? Razmislite o sledećem: Od 31. jula 2006., Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija usvojio je ne manje od šest rezolucija kojima se zahteva da Iranci „obustave sve aktivnosti vezane za obogaćivanje i reprocesiranje, uključujući istraživanja i razvoj.“

Većina ovih rezolucija usvojena je u skladu sa Poglavljem VII Povelje UN-a, što znači da legalno obavezuju Iran i sve zemlje članice UN-a.

Ipak, Iran je prekršio sve jednu od njih. Dodali su još centrifuga, nastavili sa nuklearnim istraživanjim i razvojem, te uporno nastavili da obogaćuju uranijum.

A sada, Obamina administracija je voljna da dozvoli Teheranu da krši rezolucije Saveta bezbednosti UN-a, koje i sam Washington podržava.

Koju poruku to šalje ajatolima? Dovoljno jednostavnu: ako ste neodlučni i kasnite, bezobzirni i neposlušni, na kraju će Zapad popustiti.

Ukoliko ovo nije udovoljavanje, onda šta je? Zaista, u petak, izraelski Kanal 10 citirao je neimenovane visoke izraelske zvaničnike koji su rekli da je „Obama dao Irancima 80% od onoga što oni žele“ u nuklearnim pregovorima.

Takođe, prema izveštaju u utorak ujutru na radiju IDF-a, evropski zvaničnici su rekli svojim izraelskim kolegama da je SAD spreman da dozvoli Iranu da zadrži veći broj centrifuga u zamenu za obećanje da će sve biti mirno, kao što je u Iraku, Avganistanu i Siriji.

Evropski zvaničnici su dodali da je u toku proteklih nekoliko nedelja, Obamina administracija pristala da preduzme „velike korake“ u pravcu Irana iz želje za mirom u regiji, čak iako to znači da će se centrifuge u Teheranu nastaviti da okreću.

Ako se ovo iznad pokaže tačnim – što ćemo uskoro saznati – to će označiti prekretnicu u modernoj istoriji.

To će značiti da će do kraja vremena, Iran uvek biti na korak od toga da poseduje atomsko oružje, biće u kratkom roku moguće da se pridruži nuklearnom klubu i zapreti Izraelu, susednim arapskim zemljama, Evropi i Americi.

Eto zašto je veoma važno da premijer Benjamin Netanyahu otputuje u Washington početkom sledećeg meseca i da govori u Kongresu i upozori Amerikance na opasnosti udovoljavanja Iranu.

Pre više od 70 godina, Franklin Delano Roosevelt je odbio da bombarduje pruge u Aušvicu, čime nije zaustavljeno masovno ubijanje našeg naroda.

Sada se čini da Obama podjednako nije sklon tome da zaustavi marš ajatola ka izgradnji nuklearnog Aušvica, sa svim što to može da donese.

Ukoliko američki predsednik zaista pristane na slabašan dogovor, mogao bi da se potpisuje kao „Barack H. Chamberlain“ (viši dvorski službenik).

Ali dok će njegovo zaveštanje biti jednostavno narušeno, naša budućnost i budućnost Amerike biće trajno stavljena pod rizik. To je poruka koju američki narod mora da čuje. I niko nije podobniji da tu poruku prenese od našeg premijera.

(Majkl Frojnd/JPost)

Pisac je služio kao savetnik premijera Benjamina Netanyahua tokom njegovog prvog mandata 1996-1999.    (isra-news)