POTRAGA za grobnicom i blagom despota Đurđa Brankovića traje s nesmanjenim žarom iako je jedan od najbogatijih evropskih vladara umro 24. decembra 1456, pre tačno 560 godina. Žarište „despotske zlatne groznice“ je planina Rudnik, a još preciznije selo Majdan, u čijem su ataru pronađeni ostaci velikog broja starih grobalja, crkava i utvrđenja.

Po jednom predanju i po hronici dubrovčanina Jakova Lukarevića iz 17. veka, despot Đurađ je preminuo u dvoru na Rudniku, a zatim je tajno sahranjen u crkvici kraj Krive reke, da mu pljačkaši ne skrnave grob. Problem je što na Rudniku postoji selo Kriva reka, ali i istoimena rečica, kao i Krivi potok u Majdanu. Baš kraj njega je 1930. gornjomilanovački fotograf Blagoje Đorđević obavio prvo zvanično arheološko iskopavanje u potrazi za despotovim grobom.

Pod nadzorom arheologa Narodnog muzeja on je otkopao ostatke velike građevine smatrane crkvom. Groba u njoj nije bilo, ali je pronađen srebrni prsten s grbom Brankovića. Arheolozi su na istom mestu kopali u kratkim kampanjama pedesetih i osamdesetih, ali nisu našli grobnicu. Češće od naučnika ovaj i druge lokalitete su prekopavali pljačkaši starina, uništavajući kulturne slojeve čime dragocena nalazišta čine neupotrebljivim za nauku.

Tragače za blagom nacionalna baština ne interesuje već samo zarada na crnom tržištu. Srećom, još ima naučnika koji izlaze na teren i vode trku s njima, pokušavajući da bar zabeleže kako su nalazišta izgledala pre razaranja. Zato je majdanski atar ovih dana obišla ekipa stručnjaka Muzeja Rudničko-takovskog kraja i Filozofskog fakulteta u Beogradu.(Novosti)