RUSKI predsjednik Vladimir Putin je prije godinu i pol dana pokrenuo rat protiv Ukrajine u kojem je dosad ubijeno gotovo dvjesto tisuća ljudi, i to ne računajući civile. Putin je kao glavne ciljeve „specijalne vojne operacije“, kako Kremlj i dalje naziva invaziju Ukrajine, označio „demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine“, zemlje koja je na slobodnim izborima za predsjednika izabrala bivšeg komičara židovskog porijekla.

Iako je prvotni Putinov plan bio osvajanje Kijeva u nekoliko dana, pri čemu je predsjednik, opsjednut mitološkom verzijom povijesti, očekivao da će Ukrajinci dočekati ruske tenkove cvijećem, stvarnost ga je vrlo brzo demantirala. Ukrajinska vojska je, usprkos očekivanjima ne samo Moskve nego i Washingtona i Berlina, pružila herojski otpor i odbila pokušaj osvajanja glavnog grada.

Rusi na ukrajinski otpor odgovorili masakrima

Prijelomni trenutak rata, moment u kojem je postalo jasno da Ukrajinci neće postati lak plijen za vojsku čije sposobnosti oduševljavaju još samo likove kakvi su Zoran Milanović, Aleksandar Vučić i Viktor Orban, bila je sada čuvena rečenica Volodimira Zelenskog kad mu je Amerika ponudila evakuaciju iz Kijeva: „Ne trebam prijevoz, trebam streljivo.“

Ruska vojska je na poraze na fronti odgovorila u skladu s genocidnim namjerama svog vrhovnog zapovjednika, ali i povijesno utvrđenom praksom – bjesomučnim granatiranjem, raketiranjem civilnih ciljeva i energetske infrastrukture te jezivim ratnim zločinima. Kad se jednog dana bude pisala povijest ruske invazije, gradovi i sela poput Mariupolja, Buče i Irpina bit će sinonimi za ratne zločine kakvi se ne pamte od Miloševićevog krvavog pohoda po zemljama bivše Jugoslavije.

Iako je Ukrajina u godinu i pol rata izgubila nezanemariv dio teritorija, u dvije munjevite protuofenzive koje će ući u vojne udžbenike uspjela je osloboditi više od pola teritorija koji su osvojili Rusi. U tijeku je treća ukrajinska protuofenziva, koja napreduje polako iz više razloga.

Naime, u „klasičnom“ ratovanju, koje uključuje manevre velikih oklopnih postrojbi, prednost je uvijek na strani onog koji se brani, a pritisak je na onom koji napada. To naročito vrijedi u situaciji u kojoj je onaj koji se brani imao mjesece za kopanje rovova, postavljanje nepreglednih minskih polja i tzv. zmajevih zuba.

No, usprkos tome Ukrajinci napreduju koristeći zapadnu vojnu tehniku te su u zadnje vrijeme zabilježili nekoliko značajnijih uspjeha.

Protuofenziva u Ukrajini, dronovi u Rusiji

U zadnjih nekoliko tjedana pažnju svjetske javnosti – koja i dalje, što je posve razumljivo, s velikim interesom prati najveći rat na teritoriju Europe od Drugog svjetskog rata – najviše zaokuplja činjenica da se rat sve više seli na teritorij Rusije.

Naime, svake noći ukrajinsko-rusku granicu prelaze deseci tzv. dronova kamikaza i lete prema metama u Rusiji. Na početku su te mete bile simbolične – od samog Kremlja, preko zgrada ruske državne administracije u centru Moskve. I cilj je bio jasan – poslati poruku Rusima, naročito onima u Moskvi, da neće mirno spavati sve dok ruske snage razaraju ukrajinske gradove i sela.

Najveći udar na Rusiju od početka rata

Posljednjih dana fokus ukrajinskih napada dronovima preselio se na klasične vojne mete. Iako ga Ukrajina službeno ne priznaje niti demantira, sinoć je izveden najveći ukrajinski napad tzv. dronovima kamikazama na ruski teritorij.

S više desetaka dronova napadnuti su zrakoplovna baza Pskov i 334. zrakoplovna regimenta, opremljena transportnim avionima Il-7. Uništena su najmanje dva ruska vojna aviona, iako proukrajinski online izvori navode da ih je u plamenu nestalo i više od toga.

Treba istaknuti i da su u istoj noći dronovima napadnute mete u više ruskih regija. I Pentagon je, podsjetimo, nedavno poručio da ne potiče niti odobrava napade na ruski teritorij, ali ih očekuje sve više.

Oprez Zelenskog oko napada na ruski teritorij

U tom se kontekstu nije zgorega prisjetiti ni prekjučerašnje izjave ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je u intervjuu za ukrajinske medije rekao da bi zapadni partneri ne bi podržali Kijev kad bi prenio neprijateljstva na ruski teritorij.

>> Zelenski: Ostat ćemo sami ako napadnemo ruski teritorij

„Vjerujem da je to veliki rizik, definitivno ćemo biti ostavljeni sami“, rekao je u intervjuu s nacionalnim medijima, koji su ga pitali je li vrijeme za napad na ruski teritorij. Ipak, tu izjavu treba razumjeti u kontekstu ukrajinske unutarnje politike, a ne kao najavu obustave napada dronovima na Rusiju.

Putinu se rat vraća kao bumerang

Tu se vraćamo na čovjeka bez kojeg ne bi bilo ni rata ni, posljedično, gotovo dvjesto tisuća mrtvih Rusa i Ukrajinaca – Vladimira Vladimiroviča. Jedno od „opravdanja“ koja je bivši KGB-ovac, izgubljen u ruskim imperijalističkim mitovima, smislio za rat je ne samo zaštita govornika ruskog jezika u Ukrajini, nego i ruskog naroda u Rusiji

Koliko je uspješno „zaštitio“ stanovnike ratom razorene istočne Ukrajine, suvišno je i raspisivati. No, najnoviji napadi Ukrajine na ruskom teritoriju su vrlo jasno razobličili još jednu Putinovu laž – da će invazijom na Ukrajinu zaštititi svoj narod u Rusiji. U stvarnosti je jedina zaštita koja treba Rusima ona od ekspanzionističkih ambicija njihovog nesmjenjivog predsjednika.

Rat se tako vratio onome tko ga je i pokrenuo.