KAD JE PUTIN u veljači prošle godine pokrenuo agresiju na Ukrajinu, očekivao je nekoliko tjedana borbi, ukrajinsku kapitulaciju te potom velebni početak obnove Ruskog Carstva (ruskim vojnicima koji su išli na Kijev rečeno je da ponesu svečane odore). Nakon nešto više od godinu dana ratovanja ne samo da ruska pobjeda nije izgledna već se rat polagano, ali nezaustavljivo širi na Rusiju.

Svakodnevni upadi ruske naoružane opozicije više i nisu neka vijest. U utorak (30. svibnja) Moskovljani su doživjeli prvi pravi napad dronovima. Iako nije bio odveć uspješan, imao je ogroman psihološki učinak na Ruse koji su mislili da ih udaljenost štiti od posljedica agresije na Ukrajinu. Sad se Moskovljani, a i stanovnici ruskih gradova u europskom dijelu moraju priviknuti da im rat može doslovno svakog dana „upasti“ u dnevnu sobu.

Napad dronovima pokazao je i da Ukrajinci, koji službeno tvrde da nemaju ništa s njime iako svi znamo da itekako imaju, sada mogu napasti ciljeve i tisuću kilometara u dubini Rusije. Njima su trenutno „najdraže“ mete ruske rafinerije jer se vrlo lako zapale.

Rusku političku elitu i oligarhe od samog napada znatno su više zabrinule reakcije Moskovljana i Rusa na činjenicu da su dronovi pogađali zgrade u Rubljovki, elitnom predgrađu Moskve gdje stanuju Putin i Medvedev. Komentari su bili toliko zajedljivi i zlobni da su neki ruski političari zatražili privođenje autora.

Prigožin se svađa sa svima

Ponesen ratnom slavom Jevgenij Prigožin se doslovno posvađao sa svima. Njegove redovne „mušterije“ ruskog ministra obrane Šojgua i načelnika glavnog stožera Gerasimova sad je posredno optužio da su namjeravali napasti njegove snage.

Prigožin je 2. lipnja na Telegramu objavio da su njegove trupe pronašle desetak lokacija na kojima su djelatnici ministarstva obrane postavili eksploziv, uključujući protutenkovske mine, rekavši da su im to naredili njihovi nadređeni.

Prigožin se „zakačio“ i s čečenskim čelnikom Ramzanom Kadirovom, koji je pak objavio kako će njegove specijalne snage preokrenuti odnos snaga na bojištu u korist Rusije. Kadirov je pritom najavio ofenzivne operacije ne samo u Donjeckoj oblasti već i u Zaporiškoj, pa čak i u Hersonskoj.

Prigožin je to, potpuno ispravno, ocijenio kao puko hvalisanje. To, naravno, nije dobro sjelo Čečenima pa je čečenski zastupnik u državnoj Dumi Adam Delimhanov javno pozvao Prigožina da se nađu gdje ovaj odluči kako bi „blisko“ raspravili o Prigožinovim stavovima o vrijednosti čečenskih snaga.

Delimhanovu se pridružio i general bojnik Apti Alaudinov, na funkciji zapovjednika čečenskih specijalnih snaga. On je ustvrdio da se jako puno bivših vagnerovaca pridružilo njegovim snagama, iako one nisu ni približno dobile toliko aviona, helikoptera, tenkova i artiljerije koliko Wagner.

U međuvremenu Prigožin je stigao izjaviti da će mu rusko ministarstvo obrane, ako želi da se Wagner vrati na bojište, morati dodijeliti zasebni dio u kojem neće biti časnika ruske vojske. Povrh toga osigurati Wagneru neovisnu logistiku.

Girkin optužio Prigožina da planira državni udar

Stoga ne čudi da je bivši časnik ruske tajne službe i vođa proruske pobune na istoku Ukrajine 2014. godine Igor Girkin optužio Prigožina da je objavio „rat“ dijelu vojske i elite – te da planira državni udar. Girkin je zaključio da bi običan Rus za samo mali dio Prigožinovih izjava završio na dugogodišnjoj robiji. Istovremeno, Prigožin je nedodirljiv, ma što rekao ili učinio.

Tako je Girkin pogodio najveći problem Rusije – privatne vojske i njihove vlasnike. Prigožinov Wagner toliko je velik i jak da se čini nedodirljivim. Čečenske oružane snage također su formirane mimo ruskih zakona. Stoga ne čudi da svaki ruski oligarh želi svoju privatnu vojsku, pa makar ona bila veličine voda.

Kad je Viktor Sobolev, zastupnik ruskog parlamenta i umirovljeni general-pukovnik, otvoreno progovorio o toj temi i zaključio da snage Wagnera ne mogu legalno ući na ruski teritorij iz okupiranog dijela Ukrajine, dobio je otvorene prijetnje vagnerovaca.

Tako su tri vagnerovca, očigledno po nalogu samog Prigožina, napravila snimku s ne baš pristojnom porukom: „Želimo reći zastupniku Sobolevu: Ako ti, mamo*ebaču, budeš zabadao nos i Rusija izgubi rat zbog mamo*ebača poput tebe, morat ćemo doći na Crveni trg da zaštitimo naše ljude i silujemo tebe i ljude poput tebe.“

Gazprom ima vojsku

Silno velik, bogati i stoga moćan Gazprom također je formirao privatnu vojsku. No on je te snage odmah prepustio pod nadzor ministarstva obrane, tako da se nitko nije odveć bunio. Privatne vojske krenuli su organizirati i lokalni šerifi. Guverner Belgorodske oblasti Vjačeslav Gladkov ne tako davno na Telegramu se hvalio formiranjem svoje prve vojne postrojbe dok su iza njega vježbala četiri maskirana vojnika.

Wagner je postao toliko snažan da je po svemu sudeći nedodirljiv, što Prigožinu omogućava sve otvorenije promoviranje političkih aspiracija koje sežu sve do vrha političke piramide. Stoga je samo pitanje vremena kad će ostali vlasnici privatnih vojski, po ugledu na Prigožina, zaključiti kako ih mogu iskoristiti za ostvarenje svojih osobnih potreba i doći u sukob s ruskim sigurnosnim službama.

Putin je u privatnim vojskama vidio mogućnost da ostvari ciljeve u Ukrajini a da pritom maksimalno smanji gubitke ruske vojske. Gubici ruske vojske svakodnevno su sve veći i veći, a nadzor nad svim tim privatnim oružanim postrojbama sve slabiji. Je li Putin time otvorio Pandorinu kutiju koju više ne može zatvoriti?