MINISTRI vanjskih poslova i obrane članica Europske unije, koji su se poslije ljetne stanke sastali u španjolskom Toledu, preokupirani su nizom pučeva u zapadnoj Africi. Prije svega u prostranom Nigeru, ali i posljednjim dolaskom vojne hunte na vlast u Gabonu. To pokazuje i da utjecaj Europske unije nestaje u afričkoj regiji Sahela i šire.

„Jasno je da puč u Nigeru otvara novu eru nestabilnosti u regiji koja je ionako već bila krhka“, rekao je prvi diplomat EU Josep Borrell u Toledu.

Iako je naveo da državni udari nikad nisu rješenje, Borrell je ipak napravio razliku između Nigera i Gabona. U Gabonu je ista obitelj vladala pet desetljeća i postojale su sumnje u način na koji su održani prošli izbori, dodao je Borrell.

S druge strane, puč u Nigeru veći je problem za EU koji je ovu afričku zemlju vidio kao ključnog saveznika u borbi da se suzbije širenje regionalnih islamističkih skupina koje su jake u susjednim zemljama Nigeriji i Maliju, piše Deutsche Welle. U Nigeru je vojska u srpnju svrgnula izabranog predsjednika Mohameda Bazuma. Mnogi građani su na ulicama glavnoga grada Niameya pozdravili puč, neki od njih su nosili ruske zastave.

Hoće li biti rata?

Na dvodnevnom skupu europski ministri dogovorili su uspostavljanje zakonskog okvira za sankcije protiv vođa državnog udara u Nigeru, slične sankcijama koje je uveo ECOWAS, ekonomski blok država zapadne Afrike.

Zapravo, sastanku u Toledu nazočili su i predstavnici te afričke organizacije, kao i šef diplomacije Nigerije. ECOWAS se do sada nije složio da vojno intervenira u Nigeru, mada neke države spominju tu opciju.

Borrell nije htio trčati pred rudo, rekavši da će EU, u pogledu eventualne intervencije, prvo vidjeti što ECOWAS predlaže. „Afrička rješenja za afričke probleme“, rekao je španjolski diplomat. „Mi smo u fazi osluškivanja.“

Jasniji je bio talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani: „Mi se zalažemo za diplomatsko rješenje, a ne vojnu akciju protiv Nigera.“

Zabrinutost zbog Wagnera

U Nigeru je Europska unija izgubila posljednjeg bitnog partnera u zoni Sahela – u posljednje tri godine su pučevi izvedeni i u Burkini Faso, Gvineji i Maliju.

Unija je zabrinuta zbog osjetnog jačanja protufrancuskog ozračja u navedenim državama koje su ranije bile francuske kolonije. Drugi razlog za brigu u Bruxellesu je što ruska plaćenička paravojska Wagner jača nazočnost u Maliju, Burkini Faso i Srednjoafričkoj Republici. „Rusi se ne kriju iza puča u Nigeru, ali će iskoristiti situaciju i nestabilnost za novu kolonizaciju“, rekao je Tajani. „Kina će učiniti isto, ali su Rusi u ovom trenutku vrlo opasni zbog ’Wagnera’.“

Nitko na sastanku u Toledu nije imao čarobni odgovor na te probleme. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock rekla je da je važno da demokracije stoje uz druge demokracije koje su ugrožene. Njezin irski kolega Michalel Martin pozvao je da se u Africi, osim o aspektima sigurnosti, govori o stalnom „ulaganju u ljude, o humanitarnoj dimenziji i razvojnoj dimenziji“.

Odlaze li Francuzi?

Dok su te stvari na dugom štapu, hitnije se mora riješiti pitanje hoće li francuske jedinice ostati u Nigeru. Nedavno su se sasvim povukli iz Malija poslije zaoštravanje odnosa između dviju zemalja. I vojna hunta u Nigeru ih poziva da se povuku.

Martin Ronceray, stručnjak Europskog centra za upravljanje razvojnom politikom u Bruxellesu, smatra da Francuzima nije pametno da održavaju vojnu nazočnost po svaku cijenu.

„Mnogi sada kažu da Francuzi trebaju otići sasvim i praktično zaboraviti na sve svoje interese u Africi“, kaže on za DW. To posebno važi za Niger.

Analitičar dodaje da se ne bi trebalo zavaravati kako su protufrancuski osjećaji samo retorika vojnih hunti – a ne i stanje javnog mnijenja. „Mislim da je tamo logično širiti horizonte, umjesto oslanjanja jedino na Francusku.“