Dva desetljeća dva čovjeka vode bitku za dušu Poljske, započinje POLITICO tekst o Donaldu Tusku, čovjeku koji je ocijenjen najmoćnijim u Europi nakon što je ugledni list sastavio listu od 28 najutjecajnijih ljudi Europe.

Zašto je Tusk izabran najmoćnijim čovjekom Europe? Riječ je o čovjeku koji je bio predsjednik Europskog vijeća prije nego se vratio kao vođa centrističke oporbe u Poljskoj. Nakon osam godina vladavine konzervativnog, nacionalističkog PiS-a (Pravo i pravda) Jarosława Kaczyńskog.

Poljska, označena kao nova velika europska sila, sada je na pragu novog, Tuskovog doba, a vjetar promjena ponovno puše. Tuskov uspjeh na izborima u listopadu, na kojima je karizmatični 66-godišnjak predvodio grupu stranaka s rasponom pogleda od desnog centra do ljevice, daje njegovoj koaliciji jasan put do vlasti.

Njegov politički nastup u petoj najmnogoljudnijoj zemlji EU-a — osiguran unatoč očajničkim pokušajima PiS-a da promijeni teren u svoju korist služeći se medijima pod državnom kontrolom i poljskom blagajnom — pokazao je da je čak i u manjkavom sustavu moguće pobijediti ukorijenjene populiste na platformi povratka u mainstream.

To je tračak nade za centriste diljem kontinenta, koji su u očaju gledali kako se populističke snage sele s rubova političke egzistencije u vladu: Giorgia Meloni je na vlasti u Italiji, Putinov prijatelj Robert Fico vratio se u Slovačku, krajnje desna Alternativa za Njemačku bilježi skok u anketama, a desničarska stranka Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána izgleda jača nego ikad. I to prije nego što itko spomene dva plavokosa slona u prostoriji: Donalda Trumpa s druge strane Atlantika i Geerta Wildersa u Nizozemskoj.

Tuskov uspjeh ne slavi se nigdje više nego u Bruxellesu, gdje je dobro poznat i omiljen nakon što je bio predsjednik Europskog vijeća od 2014. do 2019. Pod PiS-om, poljska vlada dugo je bila u sukobu s EU-om zbog odustajanja od, kako to formalizira Europska komisija, vladavine prava. PiS je proveo niz reformi za koje je Sud pravde Europske unije zaključio da su ugrozile neovisnost pravosuđa, a u međuvremenu su žestoko kritizirali institucije EU i glasovali protiv ključnih zakona.

Uspije li Tusk formirati vladu, obećao je ponišititi sudske reforme svojih prehodnika, vratiti status Poljske kao demokratske i slobodne zemlje i instalirati je u srce odlučivanja u Europskoj uniji.

Odjeci Tuskova povratka osjetit će se diljem Europe, piše POLITICO. Poljsko-njemački odnosi pogoršali su se tijekom godina PiS-a na vlasti, usred upornih zahtjeva Varšave da Berlin plati trilijun eura ratne odštete. Odnosi Poljske s Francuskom također su bili napeti. PiS-ova vlada žestoko je kritizirala Macrona zbog njegovih nastojanja da da se pozicionira kao mirotvorac koji, tijekom rusko-ukrajinskog rata, razgovara s Vladimirom Putinom. S Tuskom na čelu Poljske, spomenute bi napetosti popustile, a trojka Poljska-Francuska-Njemačka mogla bi činiti osovinu neke nove Europe.

Ništa manje važno, Viktor Orban bi izgubio jednog od svojih najvažnijih partnera. Mađar ima novog saveznika u Slovačkoj, ali Bratislava nije ni približno toliko jak igrač kao Varšava. I dok bi Wildersova pobjeda na izborima u Nizozemskoj Orbanu u konačnici mogla ponuditi brojne nove opcije, u neurednom svijetu nizozemske politike mogli bi mu trebati mjeseci i mjeseci da formira vladajuću koaliciju, ako najzad uopće i uspije.

Odahnut će i Kijev koji posljednjih mjeseci s Varšavom vodi bitke oko ukrajinskog poljoprivrednog izvoza. Tusk je već pozvao na nepokolebljivu podršku vladi Volodimira Zelenskog. Jedno je sigurno, a to je da Tusk neće moći promijeniti Poljsku preko noći. Njegova Građanska koalicija dobila je manje glasova od Prava i pravde, što znači da će se itekako morati osloniti na koalicijske partnere. Osam godina na vlasti dalo je snagama Jarosława Kaczyńskog priliku da utvrde mehanizme vlasti i postave svoje ljude na strateška mjesta. Tusk će se također morati boriti sa saveznikom PiS-a Andrzejem Dudom, predsjednikom s pravom veta koji je sadašnjem premijeru, Mateuszu Morawieckom, dao prvu priliku (vjerojatno osuđenu na propast) za formiranje vlade. Jedno je sigurno, zaključuje POLITICO, uz približavajuće predsjedničke izbore Tuskova bitka protiv Kaczyńskog nastavit će se najmanje do 2025. godine.