VEĆ MJESECIMA na švedskoj političkoj sceni rastu napetosti, javna komunikacija i retorika stranačkih lidera se zaoštravaju, a na vidjelo izlaze duboke svjetonazorske i ideološke razlike. Međutim, politička borba rasplamsava se unutar vladajuće koalicije desnog centra, a ne između vlasti i opozicije kako bi se očekivalo.

U rujnu prošle godine na izborima je pobijedila alijansa triju stranaka desnog centra, odnosno takozvani građanski blok, no vlada premijera Ulfa Kristerssona opstaje samo zahvaljujući glasovima ekstremno desnih Švedskih demokrata (SD).

Ugovor iz Tidöa

Svoje odnose izborni su pobjednici uredili Ugovorom iz Tidöa, nazvanom prema dvorcu iz 17. stoljeća u kojem je sklopljen. Prema ugovoru su Švedski demokrati ostali izvan vlade, ali su dobili neka predsjednička mjesta u važnim parlamentarnim odborima i utjecaj na niz ključnih politika švedske vlade.

I sporazum je mjesecima uglavnom dobro funkcionirao. Međutim, u Ugovoru iz Tidöa nema ni riječi o vanjskim poslovima, međunarodnim odnosima, ideologiji i svjetonazoru. I upravo na tim temama, općenito nimalo iznenađujuće kad je ekstremna desnica u pitanju, pojavile su se prve pukotine, a potom i otvoreni sukobi.

Švedska je postala prioritetna meta terorističkih napada

Iako obostrano nezadovoljstvo tinja već duže, situacija je eskalirala potkraj srpnja kad je 54-godišnji Richard Jomshof, utjecajni parlamentarni zastupnik SD-a i predsjednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe, na Twitteru/X-u napisao sljedeće:

„Islam je antidemokratska, nasilna i mizogina religija/ideologija. Zato su demokracija, jednakost i ljudska prava u muslimanskom svijetu deficitarni. Istodobno se disidenti progone, ugnjetavaju, zatvaraju i ubijaju. A Muhamed je bio ratni vođa, masovni ubojica, trgovac robljem i pljačkaš.“

Jomshof i inače već najmanje desetak godina koristi svaku priliku za širenje islamofobije. Prije je uspoređivao islam s nacizmom i nazivao ga „odvratnom religijom“.

No ovaj put njegove su riječi imale posebnu težinu. Ne samo da dolaze iz usta jednog od vodećih ljudi švedskog parlamenta, nego izlaze u međunarodnu javnost u situaciji kad je Švedska izložena kritikama 57 islamskih zemalja zbog nesmetanog spaljivanja Kurana na švedskim ulicama, kao i blokadom članstva u NATO-u od strane turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana.

Osim narušavanja gospodarskih poveznica i protjerivanja švedskih veleposlanika i drugih državnih predstavnika, ova situacija predstavlja prijetnju i opasnost po švedske građane i imovinu u inozemstvu, ali i kod kuće. Tako su u četvrtak sigurnosne i vojne službe prvi put od 2016. godine podignule razinu opasnosti od terorističkog napada unutar zemlje na četvrtu razinu na skali do pet. Kako je rečeno na konferenciji za novinare, postoje brojne prijetnje i Švedska je postala prioritetna meta terorističkih napada.

Desnica se, osim na islam, obrušila i na LGBTQI zajednicu

Članstvo u NATO-u i javna sigurnost za premijera Kristerssona su pitanja na kojima pada ili raste reputacija njegove vlade. Iako mu u prošlosti nije bilo mrsko gledati muke švedskih socijaldemokratskih premijera oko istih tema, sada su svjetonazorski sukobi zadnje što mu treba. A partneri s ekstremne desnice mu bacaju klipove pod noge. Treba reći i da zbog vrlo liberalnih zakona o slobodi mišljenja i javnih okupljanja, vlada teško može spriječiti spaljivanje Kurana i drugih vjerskih knjiga.

„Mislim da bi svi ljudi u Švedskoj, pa tako i Jomshof, trebali razmišljati o tome kako se izražavaju. To što je nešto legalno reći, ne znači da je i primjereno. Pogotovo u situaciji kada postoje ozbiljne sigurnosne prijetnje usmjerene prema Švedskoj“, odgovorio je Kristersson na istup SD-ova zastupnika.

Premijer je morao pronaći ravnotežu između jasne osude i nastavka suradnje. Naime, svjestan je da bi prijevremeni izbori gotovo sigurno značili i selidbu u opoziciju. Posljednje ankete pokazuju da bi koalicija stranaka lijevog centra, predvođena Socijaldemokratima, pobijedila na izborima s prednošću od oko osam posto.

„Potpuno je neprihvatljivo da legitimiziraju pedofiliju!“

Bura oko Jomshofa još se nije stišala, a svjetonazorske bitke rasplamsao je njegov stranački kolega Björn Söder, koji se nije obrušio na islam nego na LGBTQI zajednicu. I to baš uoči vrlo popularnog Stockholm Pridea 2023.

„Zalažem se za prava homoseksualaca i biseksualaca. Ali nikada neću braniti Pride i njegove bliske – a sada i legitimne – veze s pedofilijom i upletenošću djece u seksualni svijet odraslih“, napisao je Söder na X-u, znajući da će i premijer, čija je supruga protestantska svećenica, biti među 50.000 sudionika povorke.

Štoviše, Kristersson je prvi put u povijesti dopustio da se premijerska rezidencija u centru Stockholma okiti duginom zastavom, nazvavši to novom tradicijom, a predsjednik švedskog parlamenta Andreas Norlén, premijerov stranački kolega iz Stranke umjerenih, održao je uvodni govor na Prideu.

Söderu se ni to nije svidjelo, pa je na X-u napisao: „A sada i predsjednik parlamenta Norlén i premijer Kristersson to legitimiziraju. Zastrašujuće! Potpuno je neprihvatljivo da legitimiziraju pedofiliju!“ SD-ov zastupnik kasnije je izbrisao sporne objave, a sama stranka pokušala je ublažiti štetu rekavši kako je Söder kritizirao samo Pride kao organizaciju, ali ne i LGBT osobe. No politička šteta je počinjena.

A onda se u srijedu pažnja ponovno vratila na pitanja odnosa prema islamu. Socijaldemokrati su očekivano zatražili Jomshofov odlazak s mjesta predsjednika parlamentarnog Odbora za pravosuđe, ali da bi se to dogodilo, netko iz vladajuće koalicije morao bi promijeniti stranu i dignuti ruku za smjenu.

„Što je ostalo od duše Liberala?“

Oči su pritom bile uprte u lidera Liberala Johana Pehrsona, kojeg mnogi ionako već prozivaju zbog suradnje sa Švedskim demokratima, no on je odgovorio kako neće podržati smjenu jer to „nije u skladu s parlamentarnom praksom“.

Potom se s kantom kerozina niotkuda pojavio dugogodišnji parlamentarni zastupnik Liberala Carl Hamilton i praktički gurnuo oružje u ruke svima koji tvrde da je Švedska islamofobna zemlja.

„Monumentalna je neodgovornost nazvati Muhameda masovnim ubojicom. Što će reći sljedeći put, hoće li Židove za nešto optužiti? Mislim da će granica biti dosegnuta ako se tako počne govoriti o Židovima, a to nije nemoguće“, rekao je Hamilton za TV4, govoreći o situaciji u kojoj bi njegova stranka prekinula suradnju sa Švedskim demokratima.

Iste večeri, kad je shvatio da je zapravo rekao kako se u Švedskoj može bez posljedica vrijeđati muslimane, ali ne i Židove, Hamilton se počeo ispričavati i opravdavati kako poštuje sve vjere. Njegov stranački šef Pehrson također je požurio izgladiti problem, svjestan da bi rejting Liberala uskoro mogao pasti ispod razine statističke pogreške (trenutačno 2.9 posto). Pritom mu nimalo ne idu u prilog novinski naslovi poput „Što je ostalo od duše Liberala?“ u Dagens Nyheteru od četvrtka.

Nema nikakve sumnje da će Švedski demokrati, kako i dolikuje ekstremnim desničarima, nastaviti s izazivanjem kulturalnih i svjetonazorskih ratova. SD ne smije dopustiti uspjeh vlade u kojoj ne vodi glavnu riječ i spremno će iskoristiti svaku priliku za poticanje nestabilnosti i nesnošljivosti. A Švedska je zemlja koja se ponosi tolerancijom i multikulturalnošću. Iako raspad suradnje zasad nije na vidiku, pitanje je koliko dugo će koalicijski partneri tolerirati Švedske demokrate i koliku će štetu pritom nanijeti zemlji.