SVI STE makar čuli za taj čuveni tekst: Jahve je upravo stvorio čovjeka, da bi ubrzo shvatio kako nešto nije u redu, da nije dobro čovjeku biti sam.

Et voila, ubrzo nastaje i žena.

Bogovi i njihove greške

Nije ovo jedini mit u kojemu bog uviđa da nešto nije ispalo kako valja. Daleko je to od one slike sveznajućeg bića koje od vječnosti ima točno razrađen plan i suvereno ga provodi u djelo. Jahve se prikazuje vrlo sličnim čovjeku, čak i u tom aspektu promjene plana.

Uglavnom, ide plan B: stvaranje „pomoći kao što je on“ (ezer kenegdo), kako dosta metaforično govori tekst. Adama se uspava, a onda se s njegove strane tijela (tradicija to svodi na rebro) uzima dio od kojega se stvara žena (usput, nemojte ovo raditi kod kuće).

Čovjek i čovječica

Kao svaki zaljubljeni muškarac, Adam ispjeva i pjesmu: u njoj kaže da se to novo biće treba zvati iša, jer je stvorena od iš. Našem jeziku nije lako izraziti tu nijansu, Daničić je to preveo i rogobatno i ingeniozno: „Čovječicom neka se zove, kad je od čovjeka uzeta.“

Problem s našim jezikom jest što se riječ „čovjek“ primjenjuje samo na muški rod: „dva čovjeka“ za nas automatski znači dva muškarca. Hebrejski izbjegava takvu zamku, pisac kojega označavamo samo slovom J (Jahvist) jasno kaže da je žena čovjek kao i Adam (Adam je katkad ime za prvi ljudski par), samo ženskoga roda.

Moja zabluda

Nekada davno meni je ova jezična analiza bila glavni argument kad sam dokazivao da su u Bibliji načelno jednaki žena i muškarac, da je sva nejednakost posljedica grijeha, a ne izvornog božanskog plana.

I dandanas čvrsto se zalažem za ravnopravnost spolova, moglo bi se slobodno reći da sam feminist: žene za isti rad trebaju imati istu plaću kao i muškarci; kućanske, kuhinjske i odgojne poslove ravnopravno dijele muškarci i žene; žene mogu biti podjednako uspješni lideri itd.

Samo sada takvo shvaćanje više ne pokušavam poduprijeti Biblijom. I u tome se razlikujem od svih onih feministica koje misle da u ovom tekstu stoji da su muškarac i žena stvoreni kao ravnopravna bića.

Da Adam ne bude sam

Tekst svakako ne misli reći da je žena neko ontološki niže biće, slabije, gluplje i nemoralnije od Adama.

Ipak, morate zamijetiti da je žena stvorena zato što „nije dobro Adamu da je sam“. Ona je nastala zbog njega, ne obratno.

Drugo, ona je stvorena od Adama – za najranije čitatelje teksta to je značilo da ona nije nezavisan legalni entitet. Posvuda po Bibliji žena nema pravo samostalno odlučivati: ispočetka mora slušati oca, a kasnije muža. Oni su smjeli poništiti i njezinu zakletvu Bogu.

Tek kad postane udovica postaje samostalna, ali i ekonomski ovisna o pomoći svoje obitelji i društva.

Nemojte promašiti i to da Adam daje ime ženi, baš kao i prethodno životinjama. To je jasan znak nečije nadređenosti: Jahve imenuje čovjeka, roditelji imenuju dijete, Adam imenuje ženu.

Žena kao pomoćnica

Žena je u tekstu jasno nazvana „pomoć“, što svakako ne znači „kućna pomoćnica“. I na toj frazi „pomoć kao što je on“ feministice žele izgraditi svoje učenje o ravnopravnosti spolova. Uistinu, riječ „pomoć“ nekada se primjenjuje i na samoga Boga: ezer je onaj bez kojega nešto ne možete nikako napraviti.

Što to Adam ne može nikako napraviti bez žene?

Obično na tom mjestu feministice padaju u gotovo poetski zanos, veličajući ulogu žene kao neizostavne u bilo čemu što muškarac radi. U njoj vide ravnopravnog partnera muškarcu, s kojim on dijeli i radne zadaće i razmjenjuje ideje. Neki vole reći da je uloga žene prije svega da razgovara s čovjekom, kao dva filozofa koja se međusobno podučavaju.

Želio bih da je stvarno tako, da najvažnija knjiga u povijesti čovječanstva kaže da su čovjek i žena ravnopravni intelektualni partneri.

Samo što ne kaže. Čovjeku nije bila potrebna žena da bi s njom razgovarao: on je mogao razgovarati s Jahvom, pa čak i s onom zmijom, ako mu je već bilo bezveze da priča sam sa sobom.

Ključna uloga žene

Zamijetite da je Jahve Adamu dao nekoliko zaduženja: da radi i čuva vrt, da vlada nad životinjama i da se razmnožava.

Što on od toga ne može napraviti bez pomoći žene?

Žena mu ne treba kao pomoć u kopanju, a ne treba mu ni kao pomoć u upravljanju životinjama. Daleko bilo da žene iz biblijskih vremena nisu kopale niti se bavile životinjama, ali i sami priznajte da bi vam u takvim aktivnostima bolje legla pomoć nekog muškarca. U davnini je puno toga ovisilo o fizičkoj snazi.

I tekst je tu jasan, kao i cijela Biblija: žena je neophodna čovjeku da bi obavio svoju zadaću razmnožavanja. Trebale su mi godine da spoznam gorku istinu kako su Augustin i Toma (i svi ini crkveni oci) bili u pravu: temeljna zadaća žene jest da rađa i brine se za potomstvo.

Gorka poruka feministicama

Ne kaže Biblija da je žena samo stroj za rađanje i ništa više, nego da to jest njezina ključna uloga. U tim vremenima žena je morala roditi barem petero djece kako bi se uopće mogla održati populacija. Polovica djece umirala je prije puberteta, po tome su čak i antički Rim ili Grčka bili debelo gori od današnje Somalije (tamo je smrtnost djece 14%). U Bibliji imamo primjere naroda koji su nestali zbog kojekakvih pomora, znamo da su neke epidemije katkada znale praktički i zbrisati djecu.

Danas žene trebaju roditi tek dvoje djece i populacija će se održati. Danas većina rada ne ovisi o fizičkoj snazi i u njemu žene mogu postizati jednako dobre rezultate. Danas žena može biti ekonomski potpuno neovisna.

Sve to je bilo sasvim drugačije kod biblijskih ljudi, ne vidim ni jedan stvarni razlog da se u toj antičkoj knjizi traži odgovor na naša trenutna pitanja.

Drage feministice, nastavite se boriti za ravnopravnost žena, samo potražite nekog drugog saveznika, a ne Bibliju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala