Vojna analiza rata u Ukrajini
Strepnje na Baltiku i napetosti na Crnom moru: Pravo iznenađenje izveli su slovenski tenkovi?!
Igor Tabak; ukrajinski tenkovi u oblasti Harkiv; uništeni most u Kupjansku u bojama ruske zastave
Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/
Petak 18. kolovoza ujedno je 541. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok se bliži navršenje 18 mjeseci od početka opće ruske agresije na tu državu, vrijeme na tamošnjim bojištima je sunčano i vrlo toplo. Dapače, Ukrajina je, baš kao i Hrvatska, na pragu novog toplinskog vala koji bi ondje početkom idućeg tjedna trebao donijeti maksimalne temperature i do 37 stupnjeva. Sve se to tek donekle odražava na bojišta, koja uz neprekidne sukobe i topničke duele zadnjih dana ipak obilježava tek poneka novost s terena, te dosta izmjena napada i protunapada bez velikih pomaka bojišnice.
U takvoj situaciji ne čudi ni da je predsjednik Zelenski 17. kolovoza potpisao još jedno produljenje izvanrednog stanja u državi te režima opće mobilizacije, sada do 15. studenog ove godine. Riječ je o ukupno šestom produljenju ovih bitnih državnih okolnosti koje su bile uvedene odmah po ruskoj agresiji lani krajem veljače da bi ih se onda svakih 90 dana nanovo preispitivalo i produljivalo.
Na terenu je aktivnije bilo tek u zonama na jugu Ukrajine, gdje se nakon dužih iscrpljujućih borbi ipak vide manji pomaci za ukrajinsku stranu. Tako se na granici Zaporiške i Donjecke oblasti, južno od Velike Novosilke, još u srijedu ujutro službeno čulo o oslobađanju sela Urožajne (oko 11 km južno od Velike Novosilke) za koje su već duže vođene ogorčene borbe. Iako tu činjenicu ruska strana nije priznala još dan ili dva – izvodeći za to vrijeme i žestoka granatiranja izgubljenog prostora – riječ je o ukrajinskom koraku koji otvara prostor za daljnje napredovanje (oko 2 km mimo rubova sela Zavitne Bažanja na zapadnoj obali rijeke Mokri Jali, ili oko 4 km do prvih predgrađa Staromlinivke, mjesta na obje strane te rijeke).
Osim toga, kada je Urožajne osigurano, za očekivati je i jačanje pritiska branitelja i zapadno od tog mjesta, oko sela Staromajorske koje je već neko vrijeme oslobođeno, ali izloženo ruskim protunapadima i granatiranjima. Dapače, za očekivati je i jačanje ukrajinskog pritiska sa zapada, sjevera i istoka na rusko uporište u selu Prijutne (oko 9 km zapadno od Staromajorske), gdje vrlo žestoka ruska obrana s mnogo protunapada već neko vrijeme blokira napredovanje branitelja.
Naznake ukrajinskog širenja na zapad i istok
Izgleda da se slična situacija sprema i južno od Orihiva u Zaporižju, gdje borbe traju u samome naselju Robotine koje je već tjednima trn u oku ukrajinskim pokušajima ofenzive u tom kraju. Nakon napredovanja branitelja istočno od tog naselja, a onda i zapadno, Robotine se našlo pod napadima s tri strane i izgleda da će uskoro biti oslobođeno. Do tada, i ondje se vode borbe na jugu naselja uz jaka ruska granatiranja čitave ukrajinske zone, te naznake širenja ukrajinskog prodora na zapad (Kopani) i istok (Verbove). No za razliku od ranije spomenutog napredovanja kod Urožajne, Robotine je dio prvih pravih ruskih obrambenih linija u Zaporižju – kojih južnije ostaje još tri za prijeći na putu do Azovskog mora, gdje se mnogi nadaju da će porazom na prvim linijama agresoru zapravo ostati manje resursa za kvalitetnu popunu i obranu južnijih linija.
Naravno, to je pretpostavka koja će uskoro biti testirana u praksi u toj zoni prodora sadašnje ukupne širine do 20 km – dok ruska strana započinje i gradnju dodatnih utvrda, posebice oko okupiranog te uvelike razrušenog grada Mariupolja. Do tada, treba konstatirati kako ukrajinska strana navodno prikuplja pojačanja u zaleđu Robotine (Mala Tokmačka), baš kao što se čuje o sličnom okupljanju i u zaleđu zone Staromajorske/Urožajne (Makarivka). Situacija je donekle slična i oko Bahmuta, gdje su ukrajinska napredovanja trenutno zastala na sjeveru i jugu oko okupiranoga grada.
Dok se izvještava o aktivnim borbama sjeverno (zadnjih dana uz cestovni pravac M-03 od Slovjanska prema Bahmutu, u zoni sela Zaliznjanske oko 11 km sjeverozapadno od Bahmuta), te južno od grada – na potezu Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka – zapravo nema vijesti o promjenama bojišnice. Ipak, ondje se čulo i o ukrajinskom prilasku selu Ozarjanivka (oko 14 km južno od Bahmuta i 2 km južno od Kurdjumivke, na trasi kanala „Siverski Donjec – Donbas“), baš kao i o okupljanju dodatnih ukrajinskih snaga oko 17 km u pozadini fronte, oko grada Kostjantinivke.
Slično borbeno, ali s minimalnim pomacima bojišnice je i stanje na sjeveru Donbasa – kako neposredno južno od rijeke Siverski Donjec (Bilogorivka), tako i sjeverno od te rijeke. Naime, na niz ruskih napada po ukrajinskim položajima zapadno od okupiranih gradova Kremina i Svatove odgovoreno je ukrajinskim protunapadima koji su uvelike obuzdali tamošnja nastojanja agresora. Jedino što je zadnjih dana jako aktivno je borbena zona istočno od ukrajinskog uporišta Kupjansk na Oskilu.
Slovenski tenkovi pokazali se bolje od očekivanja
Iako ondje izgleda nema bitnijeg proboja ruskih snaga prema cesti P-07 između Kupjanska i prostora sela Kotlarivka (oko 20 km jugoistočno) – borbe su se zadnjih dana posebno koncentrirale bliže Kupjansku, na zonu obližnjih sela Sinjkivka i Petropavlivka. Pri tome izgleda da su agresori imali uspjeha oko Sinjkivke za koju se spominje kako je u poluokruženju sa sjevera, sjeveroistoka i istoka, dok se Petropavlivka još dobro drži. Po pitanju ove borbene zone treba spomenuti i još jednu posebnu zanimljivost.
Naime, kako spominju američki mediji, baš u ovoj zoni su prije nekoliko tjedana, u okviru ukrajinske 67. mehanizirane brigade, završili i donirani slovenski tenkovi M-55S – koje se poštedjelo intenzivnog bojišta u Zaporižju, oko Robotine, i navodno otposlalo na mirniju zonu oko Kupjanska koja se potom neočekivano pretvorila baš u prostor intenzivnog ruskog pritiska. Kako izgleda, defenzivno orijentirani slovenski M-55S ondje se pokazao i bolje od očekivanja pa usprkos pojedinim gubicima i oštećenjima – i taj je nestandardni tip oklopne tehnike pomogao da se tamo uspori i zadnjih tjedana uvelike ukroti rusko napredovanje. U srijedu 16, kolovoza ta je područja posjetio i ukrajinski general Oleksandr Sirski, zapovjednik ukrajinske Kopnene vojske – ne bi li pregledao stanje obrane i obrambene snage koje ondje ratuju.
Kako izgleda, slično je stanje i oko okupiranog grada Donjecka, gdje ruske snaga intenzivno napadaju ukrajinska uporišta Avdiivka i Marinka, ali bez većih uspjeha. No nije jasno je li se agresorima ipak više posrećilo na krajnjem jugozapadu bojišnice, uz donji tok Dnjepra u Hersonskoj oblasti. Naime, dok ukrajinska strana navodi da i dalje kontrolira manje mostobrane na istočnoj obali Dnjepra – prilično je jasno da to vrijedi za prostor oko istočnog kraja srušenog Antonivskog mosta. Ponešto je manje jasno stanje oko 20 kilometara uzvodno, kod mjesta Kozači Lageri na okupiranoj istočnoj obali.
Ratovanje dronovima
Dok pojedini ruski izvori danas ujutro navode da je to područje „potpuno očišćeno“ od ukrajinskih snaga, s druge strane se o tome nije čulo ni riječi. Jednako je nejasna ostala i sudbina prodora koje su ukrajinske snage zadnjih dana pokušavale izvesti na sjeveru zemlje, preko granice pa u Brijansku oblast Ruske Federacije. Iako se tijekom srijede 16. kolovoza u više navrata čulo o pokušajima prelaska manjih grupa boraca iz Černihivske oblasti u Ukrajini prema ruskim selima Kurkoviči i Lomakovka, izgleda da su ta nastojanja bila suzbijena – a sve se onda svelo tek na dodatne topničke i minobacačke razmjene neposredno uz granicu, tijekom kojih je danas ujutro bila dijelom oštećena i lokalna ruska komunikacijska infrastruktura.
Zadnjih dana teško je previdjeti učestale ruske navode kako se zaustavlja i ruši ukrajinske bespilotne letjelice bilo na Krimu, bilo u ruskim oblastima neposredno uz sjevernu ukrajinsku granicu, ili pak na putu do Moskve. Tri takve letjelice prema Moskvi u srijedu (regija Kaluga) i još jedna u četvrtak bile su uvod u situaciju danas rano ujutro – kada je jedna letjelica prošla kroz obranu i pogodila zgrade tzv. „Expocentra“ na jugoistoku uže gradske zone. Iako su štete ostale ograničene na fasadu kompleksa, ipak je taj napad doveo do višesatnih obustava prometa na moskovskim aerodromima, što i nije bez značaja. Osim toga, i danas popodne su dodatne bespilotne letjelice bile presretnute u Kurskoj oblasti, iako nije jasno da li im je cilj također bila Moskva ili ipak nešto bliže.
Za to vrijeme nisu prestajali ni ruski zračni napadi po Ukrajini. Rano ujutro u srijedu 16. kolovoza oni su bili koncentrirani na regiju oko Odese – gdje se pomoću više valova kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih iz jugoistočnog pravca gađalo lučku infrastrukturu. Iako je 13 takvih letjelica bilo uništeno, ipak su štete bilježene u ukrajinskim dunavskim lukama Izmail i Reni, u okviru sedmog po redu takvog masovnijeg zračnog napada od ruskog izlaska iz „Žitnog sporazuma“ sredinom srpnja. Posebno je stradala luka Reni u kojoj su dronovi pogodili i zapalili skladišta žita, što se itekako vidjelo i iz susjedne Rumunjske.
Dodatne tri takve letjelice bile su oborene i iznad Harkiva, kojeg su također potresale eksplozije, a tijekom dana presretnute su bile i dvije ruske krstareće rakete Kh-59 Ovod. Uzvrat je uslijedio vrlo brzo –jučer oko 23 sata opet je zabilježen i novi ukrajinski napad pomorskim dronovima na brodove Crnomorske flote koji prate strateški važan ruski pomorski promet širom Crnog mora. Na oko 237 km jugozapadno od Sevastopolja ukrajinski pomorski dron uništili su svojim naoružanjem ruska fregata Pitljivij (11 plovilo Projekta 1135M, Krivak II), te patrolni brod Vasilij Bikov (prvo plovilo iz serije Projekt 22160).
Saveznička pomoć Ukrajini
Dok Sjedinjene Države tek trebaju odlučivati o dodatnih 24,1 milijardu USD pomoći Ukrajini, o tom se osjetljivom pitanju itekako rasplamsava i lobistička borba. Posebno se tu nastoji utjecati na republikansku stranu, u kojoj neki baš i nisu naklonjeni Ukrajini – što bi trebao promijeniti 2 milijuna USD vrijedan projekt „Republikanci za Ukrajinu“ pod vodstvom sociologinje Sarah Longwell i poznatog konzervativca Billa Kristola. Do tada treba spomenuti i kako su jučer SAD konačno i formalno objavile spremnost za odobravanje slanja borbenih aviona F-16 za Ukrajinu, što je otvorilo put Danskoj i Nizozemskoj da konačno započnu i s programima obuke ukrajinskih pilota (nakon čega će i piloti i avioni moći biti upućeni prema bojištu).
Doduše, još nije jasno hoće li se glavnina obuke odvijati u Rumunjskoj koja je 15. kolovoza objavila da planira ugostiti međunarodno središte za takvu obuku, u Danskoj i Nizozemskoj koje organiziraju posao te daju prve letjelice, ili ipak u SAD – gdje se naglasilo da taj posao može biti obavljan „ako se iscrpe mogućnosti obuke u Europi“. Kako se čulo, Ukrajina je u tu svrhu već predala listu od 32 potencijalna pilota za obuku od kojih je navodno 8 odmah zadovoljilo uvjete, dok će ih preostalih 24 morati prethodno u Veliku Britaniju na dodatne tečajeve engleskog jezika. Dok se to sve zahukta vjerojatno će već doći i kraj ove godine tako da Ukrajina svoje prve zapadne borbene letjelice i pilote neće vidjeti najranije do proljeća ili ljeta iduće godine.
Do tada ostaje politička sfera potpore – gdje su zadnjih dana Bugarska (16. kolovoza), a onda i baltičke republike Litva, Latvija i Estonija (17. kolovoza) pristupile inicijativi zemalja skupine G7 za osiguravanje sigurnosnih jamstava Ukrajini. Uz to su 16. kolovoza u Kijevu bile obavljene i obrambene konzultacije čitavog ukrajinskog vojnog vrha s vrhovnim zapovjednikom Združenih NATO snaga u Europi (ujedno i zapovjednikom Oružanih snaga SAD-a u Europi) generalom Cavolijem, te načelnikom Stožera obrane Velike Britanije admiralom Radakinom.
Samo dan kasnije, u četvrtak 17. kolovoza, načelnik GS OS Slovačke, general Daniel Zmeko postao je prvi tako visoki saveznički zapovjednik koji je posjetio ukrajinsku operativno-stratešku skupinu „Tavria“ bliže bojišnici – ne bi li ondje razgovarao s kolegama te pogledao učinkovitost donirane slovačke vojne tehnike za koju su domaćini i posebno zahvalili. Tog istog četvrtka 17. kolovoza čulo se i o novoj donaciji iz Savezne Republike Njemačke – još dva samo lansera protuzračnog sustava IRIS-T SLS, granate kalibra 155mm te 10 motrilačkih radara GO12 (Thales Ground Observer 12) – dok je Češka objavila namjeru predaje svojih borbenih helikoptera Mi-24, ali tek kad im iz SAD stignu njihovi novi borbeni helikopteri UH-1Y Venom te AH-1Z Viper.
A Bjelorusija i Rusija?
Dok nije tajna kako prisutnost boraca privatnog poduzeća „Wagner“ već neko vrijeme diže nervozu u Poljskoj, jučer se i poljski predsjednik Andrzej Duda posebno bavio „hibridnim napadima“ koji iz te zemlje idu prema Europskoj uniji – prvenstveno u obliku dovoženja migranata s Bliskog istoka i Afrike, te onda njihovom slanju preko granice u Poljsku. Iako nije jasno koliko u tom poslu sudjeluje i „Wagner“ – od 4. kolovoza u Bjelorusiji registriran kao „obrazovna organizacija“ – jasno je da su snaga te utjecaj te grupacije itekako u pitanju.
Naime, na forumu „Armija 2023“ koji još uvijek traje kod Moskve, navodno se iz najviših ruskih redova nastojalo utjecati na delegacije iz Afrike da svoje dosadašnje poslove s privatnim poduzećem „Wagner“ ipak prenesu na neka druga ruska slična poduzeća – čiji je status jasniji, a odanost režimu čvršća. Sve to se ipak ne bi trebalo odraziti na samu Bjelorusiju koja je krenula u svoju službu primati i nove helikoptere Mi-35 iz Ruske Federacije, baš kao što je nedavno nakon dugo vremena navodno ugostila i prvo nuklearno oružje iz istog izvora.
No uz Bjelorusiju i sama Ruska Federacija izaziva posebnu strepnju na Baltiku, budući se zadnje vrijeme počelo spominjati moguće incidente i na prostoru spojnice Poljske s Litvom (tzv. „Prolaz Suwalki“). Zato i Poljska u tim prostorima namjerava postaviti serije vojnih balona sa senzorima ne bi li njima bila u stanju otkriti niskoleteće ciljeve i druge potencijalne prijetnje. Ipak, nisu sve te prijetnje samo konkretne, pa onda još i vojne prirode. Naime, zadnje vrijeme itekako žestoko traje i informacijsko ratovanje, kako u Ukrajini tako i oko nje.
Dok su se ruski mediji zabavljali pričama o ukrajinskim diverzantsko-kaznenim odredima koje se navodno uz britansku pomoć planira poslati u Afriku – ne bi li se ondje borili protiv utjecaja poduzeća „Wagner“, ali i terorizirali lokalne vođe koji su naklonjeni Rusiji – zadnjih dana je bilo teško previdjeti i niz raznih lažnih uzbuna širom Ruske Federacije. Dok su pojedini pravi dronovi napadali Moskvu, na drugim dijelovima grada tamošnje su vlasti ganjale i nepostojeće letjelice o kojima su primali lažne obavijesti. Jednako tako, zaprimljen je i niz lažnih dojava o bombama u trgovačkim centrima, dok se na okupiranom Krimu muku mučilo s lažnim telefonskim upozorenjima o „zračnoj uzbuni na Krimskom mostu“.
Jačanje proizvodnih kapaciteta za kamikaza-dronove
Imajući u vidu probleme koje ruskim vlastima rade takve lažne dojave, ali i redovito masovne javne objave video snimki raznih ukrajinskih napada – ne čudi da se intenziviralo i rad na zakonodavnim rješenjima koja bi takve djelatnosti ograničila. Inicijativa koju su pokrenuli na Krimu nakon neuspješnih zračnih napada na Krimski most 12. kolovoza brzo je napredovala. Tako se za snimanje i objavu detalja raznih djelovanja protuzračne obrane predviđaju novčane kazne – 30.000 rublji za pojedince (oko 315 USD), 100.000 za državne službenike (oko 1.050 USD), a 300.000 za poduzeća (oko 3.150 USD).
Ova se lokalna inicijativa s Krima uklapa i u širi zakonodavni pothvat pod okriljem ruskog Vijeća Federacije – dok se predlaže i daljnje pooštravanje zakona „O operativno-istražnoj djelatnosti“, koji bi resoru unutarnjih poslova trebao omogućiti bitno širi pristup informacijama na Internetu u svrhu ubrzavanja raznih istražnih radnji.
Ujedno, u Rusiji se intenzivno radi i na jačanju vlastitih proizvodnih kapaciteta za izvođenje zračnih napada kamikaza-dronovima. Dok se donedavno tu ovisilo o uvozu takvih letjelica iz Irana, pa onda o njihovom domaćem sklapanju, sada je u tijeku osposobljavanje vlastite tvornice koja bi do ljeta 2025. trebala biti sposobna proizvesti oko 6.000 dronova po iranskoj licenci.
Nakon prvih kupovina iz Irana, ta je suradnja navodno bila formalizirana u studenom 2022. godine – kada je i usuglašeno osnivanje tvornice u državnoj gospodarskoj zoni Alabuga u ruskom Tatarstanu. Sporazum vrijedan oko milijardu USD trebao bi ruskoj strani omogućiti da napade kamikaza-dronovima u Ukrajini krene izvoditi stotinama letjelica umjesto dosadašnjih desetina – čime se uvelike formira novo polje tehnološke utrke sa Zapadom koji nastoji Ukrajinu opremiti dovoljnim količinama zaštitnih sredstava za suprotstavljanje ovoj prijetnji.
Turska, Crno more i promet žita
Brojne dodatne prijetnje otvorio je i već spomenuti izlazak Ruske Federacije iz okvira tzv. „Žitnog sporazuma“ o izvozu prehrambenih proizvoda sigurnim koridorima na Crnome moru sredinom srpnja. Usprkos velikim naporima Turske i UN, koji su bili posrednici pri sklapanju i originalnog sporazum – novoga dogovora baš i nema na vidiku. U međuvremenu je ozbiljno porastao i rizik brodskog prometa Crnim morem, koje je sve više aktivno poprište sukobljavanja Rusije i Ukrajine, kako ratnim brodovima, tako i raznim besposadnim plovilima kojima se očigledno itekako mogu izvoditi pomorski napadi i na velike daljine.
Dok ostaje nejasno koji su to brod jučer navečer pratili ruski ratni brodovi u trenutku napada besposadnih plovila – prije dva tjedna su slično reagirali dok su pratili ruski brod „Sparta IV“ kojim Rusija među ostalim opskrbljuje svoje snage u Siriji. Naime, to je promet kojeg Turska dopušta, iako brani ulazak u Crno more svim ruskim ratnim brodovima koji ondje nisu bili stacionirani prije izbijanja rata u veljači prošle godine.
Velika su pitanja o mogućnosti pristupa ukrajinskim lukama u ovo ratno vrijeme otvorile i njihove jednostrane objave „privremenih koridora za trgovačke brodove“ – u okviru osiguravanja vlastitog međunarodnim pravom priznatog prava na slobodnu komercijalnu plovidbu. Prošloga tjedna se odvijalo registriranje potencijalnih brodova za takav pothvat – da bi 13. kolovoza došlo i do prvog ispita čitave te koncepcije. Naime, ruska je strana u rano jutro te nedjelje zaustavila brod za suhi teret „Sukra Okan“ pod zastavom Palaua, koji je plovio prema ukrajinskoj luci Izmail na Dunavu. Na brod je helikopterom Ka-29 s patrolnog broda Vasilij Bikov bio iskrcan tim za pregled, koji je ipak nakon nekog vremena brod pustio da otplovi po volji. Iako je došlo do brojnih međunarodnih prigovora i protesta, čitava se situacija nije pretvorila u veći incident.
Ruska gesta dobre volje ili privid normalizacije?
Idući izazov za ukrajinski brodski promet došao je u srijedu 16. kolovoza kada je kontejnerski brod „Joseph Schulte“ pod zastavom Hong Konga napustio luku Odesa s više od 30.000 tona tereta. Ovo plovilo koje je u Odesi bilo zarobljeno od 23. veljače 2022. godine uputilo se prema Bosporu jednim od koridora koje su iz Ukrajine prijavili za donekle siguran promet.
On je jučer uspješno napustio ukrajinske vode i prešao u Rumunjsku da bi onda krenuo i prema turskoj luci Ambarla – u koju je stigao danas ujutro bez dodatnih problema. Za sada nije jasno je li to s ruske strane bila gesta dobre volje prema Turskoj – koja i dalje aktivno nastoji postići neki novi dogovor o brodskom prometu Crnim morem – ili se tu radilo tek o jednokratnom prividu normalizacije kojeg će potopiti incidenti u skorijoj budućnosti.
Kako god bilo, o tome će se vjerojatno razgovarati na skorom sastanku turskog i ruskog čelnika, dok službenoj Ankari sve ozbiljnije prijete i američke restrikcije radi raznih zaobilaženja sankcija prema Ruskoj Federaciji, u kojima ta NATO-država aktivno sudjeluje igrajući na oštrici noža među blokovima svjetskih sila.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
