MJESECIMA najavljivana i iščekivana ukrajinska proljetna ofenziva, ili kako je predsjednik Zelenski voli nazivati protuofenziva, konačno je krenula.

Zamjenica ministra obrane Hana Maliar za ukrajinsku televiziju jučer je izjavila „Ne radi se samo o Bahmutu. Ofenziva se odvija u nekoliko pravaca. Radujemo se svakom metru. Danas je uspješan dan za naše snage“.

Ukrajinska ofenziva zapravo je krenula puno prije 5. (odnosno 4.) lipnja s prvim upadima snaga ruskih pobunjenika u Ruskom dragovoljačkom korpusu i Legiji Sloboda Rusiji. Prvi je upad izveden još 22. svibnja i od tada do danas ruske sigurnosne snage nisu uspjele u potpunosti potisnuti ruske pobunjenika natrag u Ukrajinu.

Dapače, jučer su stigle informacije potkrijepljene snimkama s terena da su se ruski pobunjenici probili sve do mjesta Maslova Pristanj (oko 15 km od grada Belgoroda). U nemogućnosti da zaustavi pobunjenike, rusko zrakoplovstvo je bijelim fosforom zasulo ruski gradić Šebekino. Međutim, Kijev ne smije priznati očigledno – da naoružava i upravlja Ruskim dragovoljačkim korpusom i Legijom Sloboda Rusiji.

Ukrajinci uspješno otvorili novi dio bojišta i to u Rusiji

Već ima dovoljno problema što ih je naoružao američkim borbenim vozilima kojima su upali na ruski teritorij. Trenutnom veličinom od otprilike bojne (nekoliko stotina vojnika) ni Ruski dragovoljački korpus ni Legija Sloboda Rusiji nemaju snage da učine ništa više nego upadati nekoliko kilometara duboko u ruski teritorij.

No i to je dovoljno da se otvori novi dio bojišta, ovog puta na ruskom teritoriju. Ako ruska vlast na području Belgorodske oblasti ne može osigurati mir postizanje barem neke razine sigurnosti za tamošnje stanovništvo, to znači da treba izgraditi obrambene položaje cijelom dužinom granice s Ukrajinom. Kako rovovi sami po sebi ne znače ništa, moraju ih popuniti vojnicima.

Tisućama vojnika u rovovima i pričuvnih snaga u pozadini koje će intervenirati na mjestima budućih upada ruskih pobunjenika. Za tu su se zadaću već javili Prigožin s Wagnerom te jučer Kadirov sa svojim Čečenima. Kojima se više nikako ne ostaje u Ukrajini da se ne bi našli na putu ukrajinskih tenkova Leopard i Challenger.

Zašto su Ukrajinci napali na spoju dvije oblasti?

S obzirom na to da Kijev ne može priznati nadzor nad snagama ruskih pobunjenika, službeni početak velike ofenzive je 4. lipnja, kad su prve ukrajinske postrojbe oslobodile mjesta Neskučne, Novodarivka i Novodonecke. Ukrajinski glavni stožer za prve ciljeve napada odabrao je ponešto neobičnu poziciju, na spoju oblasti Donjeck i Zaporižje.

Na prvi pogled ništa značajno nije u blizini. Uz to, taj je dio bojišta poprilično udaljen od Azovskog mora. Ruski izvori tvrde da su Ukrajinci napali na tom području zato što je tamo ruska obrana najslabija. Iako je to svakako moglo imati neki utjecaj, puno je važnije da se oslobađanjem tog područja otvaraju mogućnosti prodora prema mjestu Volnovaha.

>> Za ovaj gradić skoro nitko nije čuo. Njegovo oslobađanje moglo bi preokrenuti rat

Oslobađanjem Volnovahe Ukrajinci bi ostvarili cilj presijecanja komunikacije između istočnog i južnog, trenutno okupiranog dijela Ukrajine. Jer kroz Volnovahu prolaze sve željezničke veze iz Donjecka prema Zaporiškoj i Hersonskoj oblasti te Krimu.

Ofenziva je krenula na mjestu koje većina analitičara i komentatora nije očekivala i nije došlo do masovnog napada na cijeloj dužini bojišta. Sa samo devet novoformiranih jurišnih brigada ukrajinska vojska nije ni mogla napasti na cijeloj dužini bojišta. Za to bi im trebalo deset puta više jurišnih brigada i (ako se sjećate) onih 300 prvotno obećanih zapadnih tenkova. A dobili su ih osamdesetak.

S devet brigada se ne može doći ni do obala Azovskog mora

U takvim okolnostima general Valerij Zalužni i glavni stožer moraju racionalizirati ciljeve. Uostalom, najave predsjednika Zelenskog da će protuofenziva dovesti do oslobađanja Krima bile su samo prazna obećanja. Ukrajinska vojska za to trenutno nema snage.

Da mu Zelenski nije brzopleto i nepromišljeno postavio rok za početak ofenzive na proljeće, general Zalužni ne bi ni krenuo. Pričekao bi još zapadnog oružja (prije svega američke tenkove Abrams koji bi trebali stići na jesen), još streljiva i što je najvažnije, još puno više obuke za novoformirane brigade. General Zalužni zna da sa samo devet brigada ne može ni doći do obala Azovskog mora. Ali zato može do nekih mjesta kao što je Volnovaha.

Rusi razorili branu u strahu od ukrajinskog desanta

U strahu da bi ukrajinske snage mogle pokušati desant na lijevu obalu Dnjepra, Rusi su razorili branu Nova Kahovka. Na taj su način onemogućili da je ukrajinske snage iskoriste kao most preko Dnjepra. Istovremeno ogromno povećanje razine Dnjepra zapadno od brane, sve do ušća u Crno more, onemogućit će bilo kakav ukrajinski pokušaj desantiranja preko rijeke.

Uništenje brane moralo je biti planirano i odobreno s najvišeg mjesta. No ruski načelnik glavnog stožera, general Valerij Gerasimov, zna da je ruska obrana Hersonske oblasti južno od rijeke Dnjepar nepostojeća.

Kad bi Ukrajinci uspjeli prijeći na lijevu obalu Dnjepra, imali bi otvoren put prema Krimu. Za tu zadaću ukrajinska vojska je oformila dvije brigade mornaričkog pješaštva koje su isključivo uvježbavane za riječna desantiranja.

Iza brane nalazi se ogromno akumulacijsko jezero dužine 240 i širine do 23 kilometra. U njemu se nalazi nešto više od 18 kubičnih kilometara vode (u svibnju razina jezera dosegla je tridesetogodišnji maksimum). Da bi se ispraznilo kroz uništenu branu, trebat će mjeseci.

Doduše, pražnjenjem jezera onemogućit će se rad kanala koji je dovodio vodu do Krima, ali to nije problem Gerasimova. Njegov je problem što branu može raznijeti samo jednom i što će na jesen, kad se akumulacijsko jezero isprazni, Ukrajinci imati priliku za novi pokušaj.