MOŽE li Prigožin s vagnerovcima srušiti vlast u Rusiji? Jučer bi svi analitičari rekli sigurno ne. No danas se čini da bi ipak mogao.

Jučer (23. lipnja) Jevgenij Prigožin optužio je ruski vojni vrh, posebice ministra obrane Sergeja Šojgua, da je pokrenuo napad na njegove borce koji su bili u kampu na okupiranom području Ukrajine. Napad je, po tvrdnjama Prigožina, započeo raketnim udarima, pa se onda nastavio topničkim granatiranje, te je kulminiralo napadima jurišnih helikoptera. Sve to nalikuje na tipičnu pripremu pred napad oklopnim snagama i pješaštvom. Međutim, taj se napad nije dogodio.

U napadu je, po Prigožinu, poginulo nekoliko desetaka vagnerovaca. Više nego dovoljno da Wagner krene u osvetnički pohod. Još tijekom noći snage Wagnera prešle su rusku granicu i uputile se prema Rostovu na Donu i Voronježu. Do Rostova na Donu morali su prijeći više od 100 kilometara u koloni po otvorenoj cesti. Vrlo teška i rizična zadaća.

Bila bi da su naišli na otpor. Ali nisu. U ranim jutarnjim satima na prilazima Rostovu na Donu zbio se mali okršaj koji su vagnerovci vrlo brzo riješili u svoju korist i pritom oborili najmanje jedan jurišni helikopter (Prigožin tvrdi da su oborili dva). Potom su vagnerovci ušli u Rostov i „prošetali” se do samog središta grada.

Ruska vojska odbila se boriti

Po svemu sudeći, odlučujući trenutak bio je kad je 45. samostalna gardijska specijalna brigada odlučila da se neće boriti. To dokazuju i snimci napravljeni mobitelima na kojima se vidi kako Wagnerovi tenkovi ulaze u grad dok ruski vojnici pasivno stoje. Stoga ne čudi da su vagnerovci zauzeli sve ključne vojne objekte u Rostovu već u rano jutro.

Potom je došla vijest da su snage Wagnera jednako tako bez borbe zauzele i Voronjež. Zauzimanje Rostova na Donu bilo je više nego dovoljno da izazove opću paniku u Moskvi.

Njega je Wagner morao zauzeti kako bi si osigurao južni bok. Jer Rostov na Donu je glavno logističko središte ruskih snaga u Ukrajini. Zbog toga Prigožin i Wagner sad imaju pristup tisućama tona streljiva i stotinama tisuća litara goriva. I tko zna koliko tenkova, borbenih vozila, artiljerijskog oružja.

Prigožin je izjavio i da su njegove snage zauzele civilnu zračnu luku te obje vojno-zrakoplovne baze. Pritom je naglasio kako će se svi planirani letovi borbenih zrakoplova prema Ukrajini i dalje nastaviti, istovremeno svima dajući do znanja da sad i on ima ratno zrakoplovstvo koje će nesumnjivo pokušat iskoristiti da bi zaštitio svoje kolone na putu prema Moskvi. Ako ima pilote koji se žele boriti protiv kolega?

Prigožin je krenuo u oružanu pobunu s, kako je sam ustvrdio, samo 25 tisuća vagnerovaca. Protiv više od dva milijuna vojnika, policajaca i raznoraznih paravojnih formacija (kao što je Rosgvardia). Brojci od 25 tisuća vagnerovca mora se pridodati i još barem toliko bivših pripadnika koji su sada ogroman sigurnosni problem.

Ne samo što se radi o bivšim teškim kriminalcima koji su pušteni na slobodu koji će se kad tad vratiti svojem načinu života (čim potroše otpremninu), već i što bi se sad mogli ponovno pridružiti Wagneru. Zbog toga će ruska policija krenuti u masovna privođenja bivših vagnerovaca, što će ih natjerati da se vrate u Wagner iako to možda nisu željeli.

Vojska je presudna za Prigožina

Iako su bivši vagnerovci najmanji problem Putinu i vojnom vrhu, puno veći je da se ruski vojnici ne žele boriti protiv Wagnera. Za uspjeh oružane pobune Prigožina i Wagnera presudno će biti hoće li im se ruski vojnici početi pridruživati, ne pojedinačno već kao cijele postrojbe, zajedno s oružjem i opremom. Krenu li cijele bojne ili brigade prelaziti na stranu Wagnera, Putinu bi bilo najpametnije da se spakira i s obitelji potraži siguran smještaj izvan Rusije.

Dogodilo se neminovno – Putinov neuspjeli pokušaj obnavljanja ruskog carstva sad se vraća kao oružana pobuna plaćenika koja vrlo lako može prerasti u građanski rat. I potpunog raspada Rusije.