NE TOLIKO davno, Južna Afrika je bila ekonomski biser kontinenta, po ekonomskoj razvijenosti relativno bliže nekim državama Europe nego većini Afrike. Ali zadnjih godina stagnira, zarobljena u krugu korupcije, nesposobnosti i kriminala.

Situacija je postala toliko loša da su nestanci električne energije postali redovita pojava. Osim korupcije i nesposobnosti koje uništavaju javnog opskrbljivača električne energije, problem su krađe kabela, koje su se posebno intenzivirale zadnjih godina zbog raširenog siromaštva i nezaposlenosti.

Zbog siromaštva se kradu kablovi

Nacionalni javni opskrbljivač električnom energijom, kompanija Eskom, provodila je isključenja struje više od 200 dana tijekom 2022., s rekordnim prekidima od 6 do 8 sati dnevno za većinu kućanstava.

Isto se događa u željezničkom sustavu, a zbog toga problema se na nekim pravcima grade zidovi oko željezničkih pruga. Krađa kablova ma velik utjecaj na ključne usluge poput javnog prijevoza, struje, telefona i interneta. Kada se kablovi ukradu iz željezničkog sustava, vlakovi kasne i otkazuju se jer je infrastruktura teško oštećena.

To je samo dio problema s kojima se suočava nekada (i još uvijek) najprosperitetniji dio Afrike, a zbog kojih mnogi svjetski i domaći analitičari upozoravaju da bi mogao postati „propala država“. Tim se pojmom označavaju države u kojoj je politički i ekonomski sustav postao toliko loš da u stvarnosti uopće ne kontrolira institucije i građane na svom teritoriju te ne ispunjava funkcije moderne države.

Pravosuđe ne funkcionira i zakoni su mrtvo slovo na papiru, kriminal je raširen zbog neefikasne i korumpirane policije, javne usluge pod kontrolom državnih vlasti se ne obavljaju.

Nekada priča o uspjehu, danas postaje propala država

Prije malo više od jednog desetljeća, 2010., Južna Afrika je postala dio BRICS-a (S je dodan tek nakon njenog ulaska). U društvu s Brazilom, Rusijom, Indijom i Kinom, vodila se kao jedna od najvažnijih država u razvoju, koje će zbog brzine ekonomskog rasta brzo dostići i jednog dana prestići standard razvijenih država Sjeverne Amerike i Europe.

Dogodilo se suprotno te se zemlja relativno počela udaljavati od standarda bogatih država. BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama u EU je 2010. iznosio 39 tisuća dolara (po tečaju iz 2017.), Južne Afrike 13.5 tisuća, a Subsaharske Afrike 3.6 tisuća.

Do 2021. se bogatstvo Južne Afrike znatno udaljilo od bogatstva EU, a približilo razini Subsaharske Afrike. Te godine je BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama iznosio 44 tisuće dolara, onaj Južne Afrike se smanjio na 13.3 tisuće dolara, a Subsaharske Afrike povećao na 3.7 tisuća dolara.

Stopa nezaposlenosti je u istom razdoblju narasla s 24 posto na više od 34 posto, a mladih čak više od 60 posto. Nakon što je prvo desetljeće 21. stoljeća stopa ekstremnog siromaštva (manje od 2.15 dolara na dan) padala, od 2008. raste i trenutno je iznad 20 posto.

Općenito kvaliteta života pada, javno zdravstvo ne funkcionira, pa su se vratile bolesti tipične za siromašni svijet. Ove godine se pojavila i epidemija kolere, a do sada je oboljelo par stotina ljudi, ali se sumnja da je broj puno veći.

Od ukidanja aparthejda je vladala samo jedna stranka

U prošlosti se za probleme siromašnih u Južnoj Africi krivio aparthejd, politika rasne segregacije većinski crnačkog stanovništva i manjinskog bijelog stanovništva. Osim raznih socijalnih i političkih prepreka koje je takav sustav stavljao pred crni dio stanovništva, smatralo se da umjetno stvara i ekonomsku nejednakost.

Ali aparthejd je ukinut 1991., a razlika u prihodima i bogatstvu između crnaca i bijelaca se praktički nije smanjila. Puno bijelog stanovništva se odselilo, udio u ukupnom stanovništvu je pao na manje od 8 posto (sredinom 80-ih je bio 18 posto), a uvedene su brojne politike kojima se poticalo zapošljavanje, obrazovanje i općenito podizanje kvalitete crnog stanovništva.

1994. je na prvim izborima nakon ukidanja aparthejda pobijedila stranka Afrički Nacionalni Kongres (ANC) i od tada neprekinuto vlada Južnom Afrikom. Predsjednik stranke je 90-ih bio sami Nelson Mandela.

Unatoč nebrojenim korupcijskom skandalima te evidentnom društvenom i ekonomskom propadanju pod njihovom vlašću, još od prvih izbora dobivaju oko 60 posto glasova. Na prethodnim parlamentarnim izborima je ANC osvojio 58 posto glasova, najmanje u povijesti. Najjača opozicijska stranka je dobila samo 20 posto.

Najnejednakija država na svijetu

Iako je počeo kao stranka koja okuplja širok spektar različitih svjetonazora, s isključivim ciljem borbe protiv aparthejda, ANC nije ispunio obećanja o jednakosti, blagostanju i napretku. Dapače, danas je Južna Afrika najnejednakija država na svijetu.

S GINI koeficijentom 63 je daleko nejednakija čak i od država Južne Amerike, koje su poznate po velikim razlikama između siromašnih i bogatih. GINI koeficijent Brazila je 49, Kolumbije 54.2, Čilea 44.9. Razinu nejednakosti Južne Afrike je teško i zamisliti stanovnicima Hrvatske, koja s GINI koeficijentom od 28.9 spada među najjednakije države na svijetu.

Još uvijek bijeli dio stanovništva živi daleko bolje od crnačkog. Prosječni prihod bjelačkog kućanstva je tri puta veći od državnog prosjeka, dok onaj crnačkog kućanstva iznosi tek dvije trećine nacionalnog prosjeka. Razlika se od ukidanja aparthejda smanjuje, ali jako sporo.

U Južnu Afriku se doselilo i jako puno ljudi iz Indije, koji danas čine važan dio gospodarstva. I oni su daleko bogatiji od crnačkog stanovništva, s dvostruko većim prihodom kućanstava od nacionalnog prosjeka. Nezaposlenost Indijaca i bijelaca je daleko manja, unatoč brojnim politikama kojima se potiče zapošljavanje većinskog, crnog stanovništva.

Korupcija je duboko usađena u političku kulturu

Izvor većine problema Južne Afrike je nedvojbeno korupcija. A njeni korijeni u vladajućoj stranci ANC-u sežu u daleku prošlost. Zapravo su korupcija i nepotizam postali toliko isprepleteni s politikom da ih je nemoguće odvojiti. Zakoni postoje, ali se ne provode.

Tijekom borbe protiv aparthejda, Afrički nacionalni kongres (ANC) je primao sredstva od stranih donatora kako bi izgradio jak otpor tada vladajućoj i protiv Južnoafričkoj nacionalnoj stranci i aparthejdu. Donatori su bili brojne humanitarne organizacije, ali i države, poput Švedske i SSSR-a. Većina tih donacija se nije kontrolirala, nije postojao računovodstveni trag i pretpostavlja se da je tako počela „ljubav“ ANC-a prema korupciji.

Nju iskorištavaju velike kompanije, koje potplaćuju sve grane vlasti, pa čak i samog predsjednika. Predsjednik države od 2008. do 2018. Jacob Zuma je trenutno optužen za korupciju, reketarenje, pranje novca i prevaru, a sve optužbe proizlaze iz istrage o primanju 783 isplate za koje tužiteljstvo tvrdi da su bile mito od biznismena Schabira Shaika i francuske tvrtke za proizvodnju oružja Thales.

Korupcija uništava društva

Južna Afrika je poučan primjer toga kako korupcija, nepotizam, loše upravljanje i kriminal mogu zemlju koja obiluje zlatom, draguljima, platinom i drugim prirodnim resursima dovesti do stanja društvenog i ekonomskog raspada te pretvaranja u propalu državu.

Pokazuje kako neka društva bez obzira na to koliko vladajuća stranka bila korumpirana, a korupcija ANC-a nije nikakva tajna ni u Južnoj Africi, mogu održavati te iste garniture na vlasti. Država propada, ljudi sve teže žive, siromaštvo i kriminal bujaju, ali vladajući se ne mijenjaju.