William Lai Ching-te novi je predsjednik Tajvana, nakon što su suparničke stranke u izborima priznale poraz. Biračka mjesta zatvorena su u subotu ujutro po hrvatskom vremenu i nakon nekoliko sati prebrojavanja glasova postalo je jasno da je Lai, dosadašnji potpredsjednik i pripadnik Demokratske progresivne stranke (DPP), prikupio najviše glasova birača.

Nakon prebrojavanja više od 90 posto glasova, pokazalo se da je predstavnik DPP-a postao prvi predsjednički kandidat koji je osvojio najmanje pet milijuna glasova (u zemji sa 23 milijuna stanovnika i 19 milijuna birača). William Lai na izborima je pobijedio protukandidate – Hou Yu-iha iz najveće oporbene stranke Kuomintang (KMT) te bivšega gradonačelnika glavnoga grada Taipeija Ko Wen-jeoa iz Tajvanske narodne stranke (TPP).

Lai je istaknuti zagovornik tajvanske samouprave i neovisnosti. On je ujedno bio i vodeći kandidat u predizbornom procesu. Prema izjavama iz kampanje, Lai ne planira promijeniti službeni naziv zemlje, koji glasi Republika Kina na Tajvanu, te da Tajvan nije podređen Narodnoj Republici Kini.

Peking stoga nije baš poseban ljubitelj Laijevih politika, posebno zbog toga što sebe proglašava „radnikom za neovisnost Tajvana“. To je glavna točka prijepora, zbog koje neprestano kuljaju napetosti i zbog kojih se strahuje od otvorenog ratnog sukoba, odnosno kineske invazije na otok. Uoči samih izbora ponovno su ga proglasili „opasnim separatistom“ i „troublemakerom“ te odbili njegove pozive na dijalog. Lai je na to poručio da je predan jačanju obrane otoka, ali i očuvanju mira. DPP je jedno vrijeme bio sklon proglašenju neovisnosti, ali je, dijelom i zbog konzultacija sa SAD-om, odustao od te politike. Platforma je sačuvati status quo.

„Moramo se pridržavati istine da je Tajvan suverena, neovisna država koja se zove Republika Kina. Nije dio Narodne Republike Kine i samo narod Tajvana može odlučivati o njezinoj budućnosti“, rekao je uoči izbora u intervjuu za novinsku agencija Bloomberg, prenosi Hina.

U govoru nakon pobjede malo je ublažio retoriku te je rekao kako je „odlučan sačuvati Tajvan od neprestanih prijetnji i zastrašivanja iz Kine te sačuvati status quo u odnosima“.

„Zadržati mir i stabilnost u Tajvanskom tjesnacu je velika odgovornost i moja će Vlada dijalogom zamijeniti konfrontaciju u odnosima s Kinom“, poručio je Lai.

Problem za Laija mogao bi biti sastav tajvanskog zakonodavnog tijela Yuan. Naime prema izvješćima lokalnih medija nijedna stranka nije na izborima osvojila 57 mandata koliko je potrebno za većinu u parlamentu sa 113 mjesta. Oporbeni KMT osvojio je 52 mandata, jedan više od Laijeva DPP-a koji je imao većinu u Yuanu od 2016. godine, TTP ima osam mandata, a preostala dva pripala su neovisnim kandidatima.

Gledano iz zapadnjačke perspektive, Laijeva pobjeda predstavlja nastavak politike koju je posljednjih osam godina vodila njegova stranačka kolegica Tsai Ing-wen. Štoviše, od Laija se očekuje još tvrđi stav prema komunističkoj Kini, što kod mnogih analitičara izaziva strah od još brže i snažnije eskalacije napetosti. Njegovi zagovornici upozoravaju da bi prava opasnost došla tek s pobjedom Kuomintanga, jer da bi u tom slučaju na stol došla priča o ujedinjenju.

Tajvan, podsjetimo, zauzima iznimno važno mjesto u globalnom poretku i ekonomiji. Riječ je o zemlji koja zauzima centralnu poziciju u američkoj strategiji prema Indopacifiku, posebice prema NR Kini. Industrija poluvodiča na Tajvanu daleko je najnaprednija na svijetu i ako bi bila ugrožena, suspendirana ili čak samo usporena, svjetska ponuda računala, telefona, automobila – zapravo svega što su sebi sadrži napredne čipove – polagano bi počela presušivati.

Prema nedavnoj procjeni Bloomberg Economicsa, rat između SAD-a i Kine koštao bi globalno gospodarstvo najmanje 10 bilijuna dolara ili 10 posto svjetskog BDP-a. Dugoročna istraživanja pokazuju da Tajvanci nemaju mnogo interesa ni za proglašenje službene neovisnosti niti za prihvaćanje ujedinjenja s Kinom.

Washington ne zauzima stav o suverenitetu nad Tajvanom, za čiji poslijeratni status vjeruje da ostaje neodređen. SAD ne podupire neovisnost Tajvana, ali je intervenirao u Tajvanskom tjesnacu u ime Taipeija najmanje tri puta od Hladnog rata. Sada održava samo neslužbene veze sa svojim bivšim saveznikom otkako su priznali legitimitet Pekinga kasnih 1970-ih godina, kada je započela politika „jedne Kine“.

S druge strane, Kuomintang je pokazivao otvorenost Kini do te mjere da se stranku optužuje da ima retoriku identičnu onoj službenog Pekinga. Stav prema Kini u prvom redu određuju ekonomski razlozi. Kina je najveći kupac tajvanskih proizvoda. Stotine tisuća tajvanskih poduzetnika ovise o Kini, a oni su biračka baza Kuomintanga. Stranku danas čine mnogi potomci boraca protiv Mao Ce-tunga koji su emocionalno vezani uz kopnenu Kinu. Međutim, budući da većina otoka ne dijeli te osjećaje, stranka je morala balansirati između suprotstavljenih stavova. Ankete kontinuirano pokazuju da se Tajvanci smatraju kulturološki različitima od NR Kine. Većina stanovnika drži da je Tajvan izgradio vlastiti identitet i preferiraju zadržavanje statusa quo.