– Linija bojišnice se nije puno mijenjala, ali ono što se promijenilo je – vrijeme, sumira proteklih tjedan dana na bojištu u Ukrajini vojni analitičar s portala obris.org Igor Tabak. S njim smo u novoj epizodi podcasta Prva linija prošli kroz najnovija događanja u ratu, osvrnuli se na oluju koja je udarila Krim i potencijalno otvorila priliku za zračne napade Ukrajinaca te prokomentirali moguće dugoročnije probleme u mobilizaciji trupa kod obje zaraćene strane.

———————————

Video podcasta pogledajte ispod

———————————

– Prošli tjedan na bojištima je zabilježen snijeg praćen olujom. Naročito su jaki udari vjetra bili na Krimu, ali i prema Sočiju u Ruskoj Federaciji. Na Krimu je dobar dio utvrda na plažama praktički otplavljen visokim valovima, a dalje na kopnu je bilo i do 30-tak centimetara snijega. To je usporilo sukobljavanja, iako nije sve zamrlo. Kopnena djelovanja suzila su se oko gradskih zona, najviše prilazima Mariniki, oko ukrajinske tvrđave Avdiivke, oko Bahmuta i ponešto oko Kupjanska, kaže Tabak.

Oluju na Krimu Ukrajinci su odmah pokušali iskoristiti pa se tako čulo o napadu na sustav protuzračne obrane kod Džankoja. Navodno je uništena kompletna PZO instalacija, dakle ne samo lanseri, nego i radari, a možda i zapovjedno središte.

– Rusi već neko vrijeme gube strateške PZO sustave na Krimu pa se zadnjih dana čulo da sada takvu vojnu opremu povlače ne samo s dalekog istoka zemlje na Krim, nego iz svoje enklave na Baltiku Kalinjingrada. Time se ta enklava, koja je kao izložena NATO-u, pokazuje manje bitna pa sve ove priče da Putina jako brine NATO padaju u vodu, kaže Tabak.

Što slijedi iduće godine?

Američki vojni analitičar Michael Kofman, koji se nedavno vratio s puta u Ukrajinu, u svom je podcastu na stranici War on the Rocks naveo kako smatra da Kijev (i Zapad) treba cijelu iduću godinu iskoristiti za izgradnju snaga i ne se iscrpljivati u novim velikim ofenzivama. Tabak nije siguran da je Ukrajina u poziciji da dugoročno planira.

– Godina dana u ratu je jako dugi period. Da, nedvojbeno je da je ljetna ofenziva Ukrajine kulminirala već u 9. mjesecu te su Rusi na većini bojišta preuzeli inicijativu. Činjenica je i da se više ljudi i tehnike gubi u napadu nego u obrani i s te strane nije loše barem privremeno prijeći u defenzivu i pustiti Ruse da troše resurse na čim bolje pripremljenim obrambenim položajima. Aktivna obrana strašno je dobra stvar ako za nju ima resursa. Druga stvar je u tome da Ukrajina politički nije u stanju računati da će iduće godine podrška Zapada biti jaka kao do sada. Već se sad vidi koliko je taj konsenzus saveznika krhak i Putin radi sve od sebe da se to jedinstvo razbije kako bi se digle tenzije i što manje pomagalo Kijevu. Tu je i faktor američkih izbora, a ni u EU nema konsenzusa oko pomoći. Zbog svega toga Ukrajina ne može spokojno čekati 2025. – štoviše, već sad njihove snage moraju štedjeti streljivo.

Nakon nedavnog niza eksplozija na prostorima Čeljabinskog traktorskog zavoda u gradu Čeljabinsku, udaljenog oko 1500 km istočno od Moskve, postavlja se pitanje stoje li ukrajinske službe iza toga. I ako da, mogu li oni izvršiti više takvih napada duboko na teritoriju Ruske Federacije?

– Takvi napadi su dio ukrajinske strategije, oni itekako rade na usporavanju ruske vojne industrije. Bilo je tu niz požara u istraživačkim centrima, prije koji dan u Smolensku je bila eksplozija u vojnoj tvornici… To objektivno mogu biti i nesretni slučajevi u pojačanom radu industrije, a s druge može biti i djelovanje diverzanata. Rusi naravno tvrde da je sve ok, ali očito imaju dosta problema.

Pitanje novačenja

Na pitanje kako Rusija stoji s raspoloživim ljudstvom za vojsku, pri čemu u obzir uzimamo činjenicu da je riječ o autoritarnoj zemlji s više od 140 milijuna ljudi, ali i podatak da je navodno bilo sitnih prosvjeda majki unovačenih mladića (a koji su ekspresno ugašeni), Tabak kaže sljedeće:

– Rusija je čvrsto, autoritarno društvo koje oštro sankcionira svake prigovore. U takvom društvu je teško očekivati velike, mirne prosvjede. Svi oni koji se nisu slagali s ratom davno su suzbijeni. Ipak, ostaje široka javna svijest da se ljudi koje se diglo u vojsku i poslalo na bojište vraćaju u sanducima. To se vidjelo i u ratu koji je SSSR 80-ih vodio u Afganistanu. Koliko god je vlast skrivala žrtve, one su u jednom momentu postale problem jer se rodbina tih žrtava, koje je bilo puno, počela organizirati i to je postao val društvenog bunta koji se nije mogao jednostavno suzbiti. I to je bio razlog zbog kojeg je SSSR otišao iz Afganistana. Žrtve u Ukrajini manje se skriva, ali njih ima puno više. Ne samo mrtvih, nego i ranjenih koji se vraćaju s bojišta. Nakon prošlogodišnje mobilizacije 300.000 ljudi ove godine Moskva je opet digla dobrano preko 300.000 ljudi. A broj njihovih vojnika u Ukrajini nije se puno promijenio, iako ih ima nešto više. To znači da je dobar dio mobiliziranih završio kao žrtve. Te stvari imaju utjecaja, ako ne sad, onda postupno. Zato ne čudi da podrška Putinovom ratu u zdanje vrijeme vidljivo klizi prema dolje u Rusiji. To onda može dići jednu razinu općeg bunta u društvu i toga se Kremlj najviše boji, kaže Tabak.

Kad je u pitanju Ukrajina, vojni analitičar kaže da je i kod njih situacija dosta komplicirana.

– I oni su imali dosta gubitaka i dosta ranjenih ljudi koje treba zbrinuti. Doduše, oni njih mogu slati na liječenja u zapadne zemlje, što pomaže. No, treba osigurati popunu ljudstva, a tu je na momente bilo problema. Recimo, sad se spremaju na veliku promjenu čitavog mobilizacijskog sustava jer vojnicima koji ratuju od samog početka sukoba treba dati određeni odmor, zaključuje Tabak.

———————————

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.