NJEMAČKA je neosporni motor ekonomije cijele EU. Odgovorna je za gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a, trećinu ukupnog izvoza izvan EU, znanstveno je središte i utočište stabilnosti u nesigurnim ekonomskim vremenima.

Zbog baziranosti industrije na proizvodnju kompleksnih industrijskih proizvoda, glavni je trgovinski partner velikom broju članica EU, pa tako i Hrvatske. Velik dio komponenata za industrijske proizvode koji se izvoze iz Njemačke u ostatak svijeta proizvodi se u ostalim članicama.

Samim time je ključna i za svjetsku ekonomiju. Najviše izvozi u SAD, a najviše uvozi iz Kine. Trgovinska veza između EU, Kine i SAD-a je glavni svjetski lanac vrijednosti, a Njemačka ima vitalnu ulogu za njegovu održivost. Zabrinjavajuće je to što ona pokazuje znakove usporavanja već duže vremena.

Njemačko gospodarstvo usporava

Usporavanje je bilo vidljivo još i prije pandemije 2020., a od njenog kraja Njemačka po pitanju ekonomskog rasta stoji na mjestu. Čak je u zadnji tren izbjegnuta recesija, nakon što je BDP padao zadnja tri mjeseca 2022. i prva tri mjeseca 2023.

Podaci za travanj, svibanj i lipanj su je nakratko spasili od proglašenja krize, ali se svejedno očekuje da će ekonomski pad ove godine iznositi 0.3 posto. Bez obzira na to hoće li recesija biti tehnički proglašena ili ne, u stvarnosti se minimalno može govoriti o stagnaciji.

Iako se do početka 2022. oporavila od posljedica pandemije, zadnjih godinu i pol praktički nije bilo nikakvog rasta. U svakom slučaju će BDP ove godine biti na razini 2019., a to znači da se može govoriti o izgubljene četiri godine.

Gledajući srednji rok, od početka 2016., usporavanje je još vidljivije. Uzme li se 2015. kao bazna godina, podaci pokazuju kako je na kraju 2017. BDP bio 6.4 posto veći. Sljedeće dvije godine rast usporava, pa je na kraju 2019. BDP 7.6 posto veći nego 2015. A onda dolazi pandemija, u kojoj se gospodarstvo oporavilo, ali u 2022. i prvoj polovici ove godine nije bilo nikakvog rasta.

Izvoz Njemačke je zadnjih nekoliko godina praktički nepromijenjen

Desetljećima Njemačka svoj razvoj bazira na izvozu, a on već godinama razočarava. Iako podaci za 2022. pokazuju da je ukupna vrijednost izvoza iznosila 1.58 bilijuna eura, 248 milijardi eura više nego 2019., ustvari se isključivo radi o efektu rasta cijena, a ne stvarnom rastu izvoza. Bez rasta cijena je izvoz danas čak manji nego 2019.

Čak ni to nije glavni problem, nego činjenica da, kada se korigira za cijene, dobije se šokantni podatak da izvoz stagnira već godinama. Današnji izvoz je ne samo manji nego 2019., manji je nego što je bio 2015., a na razini 2007. i prve polovice 2008.

Zlatno doba je davno završilo

Zlatno doba njemačkog izvoza je bilo razdoblje od 2000. do 2008., u kojem je rastao s 597 milijardi eura na 984 milijarde. Korigirano za cijene, rast je u tom razdoblju iznosio 47 posto (izračun Svjetske banke). Iako su u to vrijeme postojali domaći problemi, ekonomiju je spašavao izvoz.

Velika svjetska kriza je oštro pogodila izvoz, koji se oporavlja na prijašnje tek sredinom 2011. Izlazak iz krize je bio spor u cijeloj EU, a njemačka industrija je zbog toga stagnirala. Blagi oporavak je vidljiv tek 2017. i 2018., ali se ispuhuje još i prije pandemije.

Slična su kretanja u svim velikim ekonomijama Europe. Italija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo su 2019. imali sličan izvoz kao 2000. (korigirano za cijene). Jedina razlika je što njemački izvoz snažno raste do krize 2008., od koje se nikada nije oporavio.

Njemačka je 90-ih prvi put nazvana „bolesnikom Europe“

90-e je obilježila konsolidacija zbog ujedinjenja dvije Njemačke, a fokus je bio na obnovi od socijalizma. Iako je Istočna Njemačka bila najrazvijenija od svih socijalističkih država, puno je zaostajala za Zapadnom Njemačkom po pitanju kvalitete života, a industrija je tehnološki zaostala za pojmove kapitalističkog sustava koji je postojao na Zapadu.

Godišnji ekonomski rast je bio slab, od 1991. do 1998. u prosjeku samo 1.3 posto rasta BDP-a godišnje. Tada se govorilo o Njemačkoj kao o „bolesniku Europe“, a to je bio rezultat primarno ujedinjenja. Da bi se pomoglo bivšem socijalističkom dijelu, uveden je „socijalni dodatak“, novi porez kojim se financirala obnova Istočne Njemačke (Solidaritätszuschlag). Iako se trebao naplaćivati samo jednu godinu, postao je trajan.

Udio Njemačke u ukupnom svjetskom izvozu i izvozu eurozone je padao 90-ih, rastao je javni dug, a zbog daleko manje produktivnosti kompanija iz Istočne Njemačke, one masovno propadaju i dolazi do velike nezaposlenosti.

Njemačka kakvu danas poznajemo je nastala početkom 21. stoljeća

BDP je 90-ih rastao, ali daleko sporije nego su navikli Nijemci iz Zapadne Njemačke i daleko sporije od konkurentskih država EU. Ulaz u novo tisućljeće nije bio lagan. Dapače, 2002. i 2003. čak pada u recesiju.

Njemačke kompanije se iz nužnosti još više orijentiraju na izvoz. Dok je druge polovice 80-ih u Zapadnoj Njemačkoj i 90-ih u ujedinjenoj Njemačkoj glavni izvor gospodarskog rasta bila domaća potrošnja, u prvih osam godina 21. stoljeća je generator rasta izvoz.

Danas je poznata kao zemlja koja puno više izvozi nego što uvozi. Odgovorna je za većinu neto izvoza EU. Ali to nije bio slučaj 90-ih. Sasvim suprotno, Njemačka je uvozila daleko više nego je izvozila.

Kriza 2008. je bila prekretnica za države EU. Od tada sve više zaostaju za SAD-om, a Kina ih sve brže sustiže. Njemačka je ispuhala potencijal za rast izvoza te on realno (korigirano za rast cijena) stagnira kao i Francuskoj, Italiji te Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ali zbog relativno veće važnosti izvoza u gospodarstvu, njegova stagnacija joj je veći problem nego ostalim državama Europe. MMF predviđa da će ekonomski rast Njemačke narednih pet godina biti manji nego u sličnim državama.

Usporavanje Kine i protekcionizam SAD-a će štetiti Njemačkoj

Upravo najveća snaga Njemačke, njen snažan izvoz, vuče zemlju prema recesiji. SAD je počeo naveliko subvencionirati domaću industriju i smanjivati ovisnost o uvozu, što je s obzirom na to da se radi o najvećem izvoznom tržištu za Njemačku izvan EU, razlog za uzbunu.

Kina, drugo najveće izvozno tržište izvan EU, sporo izlazi iz krize uzrokovane pandemijom. Uvoz od početka 2022. pada, a podaci za srpanj 2023. pokazuju pad od čak 12.4 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine, uz pad izvoza za 14.5 posto u odnosu na srpanj 2022. Izvoz same Njemačke u Kinu je pao za 11.3 posto prva četiri mjeseca ove godine.

Nema više jeftine energije

Desetljećima je njemačka industrija konkurentnost gradila na temelju relativno jeftinih energenata iz Rusije. Još od doba SSSR-a se gradila razgranata mreža cjevovoda koji su naftu i plin dovodili iz Sibira prema njemačkoj industriji.

Iako se cjelokupno EU brzo odvojila od ovisnosti o ruskim energentima i brzo su pronađeni alternativni dobavni pravci, novi energenti nisu više toliko jeftini kao što su bili u desetljećima dok je Njemačka gradila svoju industrijsku bazu.

Za gubitak komparativne prednosti u jeftinoj energiji su krive i politike same Njemačke. Još 2021. je 13.3 posto električne energije dolazilo iz šest nuklearnih elektrana. U travnju ove godine je ugašen zadnji reaktor pa Njemačka mora nadoknaditi gubitak iz drugih izvora i uvoza.

Automobilska industrija zaostaje već godinama, ali se pokušava restrukturirati

Nositelj industrije u Njemačkoj je njena automobilska industrija. Zapošljava više od 800 tisuća radnika, odgovorna je za više od 15 posto izvoza, a svaki mjesec se proizvede između 300 i 400 tisuća komada različitih vozila.

U proizvodnji automobila se dobro ogleda razmjer problema njemačke industrije. 2007. je proizvedeno 6.2 milijuna komada, što je četvrta najveća proizvodnja na svijetu. Do 2019. pada na 4.6 milijuna proizvedenih vozila godišnje, ali je Njemačka još uvijek bila četvrti najveći proizvođač na svijetu. 2022. je proizvedeno samo 3.7 milijuna vozila, a Njemačka pada na šesto mjesto u svijetu po ukupnoj količini proizvodnje.

Podaci za ovu godinu pokazuju oporavak nakon višegodišnjeg pada proizvodnje, ali na duge staze njemačka automobilska industrija zaostaje za konkurencijom po pitanju proizvodnje automobila na električni pogon.

Njemačka autoindustrija je i prije pokazivala impresivnu sposobnost prilagodbe, a izgleda da se i sada brzo prilagođava. Iako je do prije nekoliko godina ozbiljno zaostajala u proizvodnji električnih automobila za SAD-om, Kinom i Japanom, Njemačka polako smanjuje zaostatak

Ne samo da je Tesla otvorio megatvornicu u blizini Berlina, nego se i njemačke marke polako prebacuju na električna vozila. Volkswagen je treći najveći svjetski proizvođač, a BMW i Mercedes su među top deset.

Ne ide joj na ruku ni demografija, u kratkom roku će imati najmanji rast među najrazvijenijima

Prednost Njemačke i zalog njene budućnosti je dobro obrazovano stanovništvo. Ali problem je što demografski lošije stoji od zemalja s kojima se ekonomski natječe. Zadnjih nekoliko desetljeća Njemačka ima manje stope fertiliteta ne samo od SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Kratkoročne prognoze za Njemačku nisu dobre, bar dok se ne riješe brojni strukturni problemi. Zbog toga MMF i predviđa da će ekonomski rasti najsporije od svih zemalja G7 u sljedećih 5 godina. Ali i prije je bila u teškim problemima, okarakterizirana kao „bolesnik Europe“, pa se uspješno prilagodila.