{"id":22741,"date":"2023-10-25T22:39:18","date_gmt":"2023-10-25T20:39:18","guid":{"rendered":"https:\/\/vestionline.com\/?p=22741"},"modified":"2023-10-25T22:39:18","modified_gmt":"2023-10-25T20:39:18","slug":"sta-je-to-inteligencija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vestionline.com\/sta-je-to-inteligencija\/","title":{"rendered":"\u0160ta je to inteligencija ?"},"content":{"rendered":"
\n

Studija opovrgnula jednu od glavnih ideja o inteligenciji<\/h1>\n
\n
\n
<\/a><\/div>\n
\n
Pi\u0161e:\u00a0Nenad Jari\u0107 Dauenhauer<\/a><\/div>\n
08:20, 22. listopada 2023.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\"Studija<\/div>
Foto: Shutterstok<\/span><\/figcaption><\/figure>\n
\n
\n
\n

UVRIJE\u017dENO je uvjerenje da je sposobnost brzog rje\u0161avanja zadataka znak visoke inteligencije, odnosno da su vi\u0161i rezultati inteligencije povezani s br\u017eom obradom informacija. Jedna od posljedica takvog razmi\u0161ljanja je da se ljude manjih kognitivnih sposobnosti \u010desto naziva sporima.<\/p>\n

Me\u0111utim, jedno istra\u017eivanje provedeno u Njema\u010dkoj, a objavljeno u \u010dasopisu\u00a0Nature Communications<\/a>, dovelo je ovo uvjerenje u pitanje jer je pokazalo da ljudima s vi\u0161im kognitivnim sposobnostima treba vi\u0161e vremena za rje\u0161avanje slo\u017eenih zadataka. Studija je tako\u0111er otkrila da postoji povezanost izme\u0111u sposobnosti rje\u0161avanja problema i razlika u povezanosti dijelova mozga te sinkronizacije izme\u0111u frontalnog i parijetalnog re\u017enja u mozgu.<\/p>\n

Kona\u010dno, nalazi sugeriraju da postoji odre\u0111eni kompromis izme\u0111u brzine i to\u010dnosti u kognitivnim procesima te nagla\u0161avaju va\u017enost sporijeg i napornijeg razmi\u0161ljanja za rje\u0161avanje te\u0161kih problema i dono\u0161enje boljih odluka.<\/p>\n

Kritike na ra\u010dun testova inteligencije<\/h3>\n

Psiholozi se ve\u0107 vi\u0161e od stolje\u0107a bave inteligencijom, ali jo\u0161 uvijek nisu do\u0161li do jasnog konsenzusa oko pitanja \u0161to je ona i kako ju je najbolje mjeriti. \u0160tovi\u0161e, neki \u010dak sumnjaju u valjanost testova osmi\u0161ljenih za njezino mjerenje.<\/p>\n

Neke od glavnih zamjerki standardnim testovima inteligencije uklju\u010duju:<\/p>\n

Relevantnost: Neki kriti\u010dari propituju jesu li testovi inteligencije najbolji pokazatelji sposobnosti snala\u017eenja u realnom svijetu.<\/p>\n

Pouzdanost: Pokazalo se da rezultati na IQ testovima znaju imati pogre\u0161ke te da se mogu razlikovati ovisno o danu, uvjetima testiranja, pa \u010dak i o odnosu s osobama koje provode testiranja. Ipak, psiholozi isti\u010du da su dobri testovi inteligencije me\u0111u najpouzdanijima u psihologiji s faktorom 0.9 (na skali od 0 do 1). Smatraju da je stvar u kvaliteti testova.<\/p>\n

Pristranost: Kriti\u010dari se od samih po\u010detaka IQ testiranja opiru primjeni testova na populacije razli\u010dite od onih za koje su testovi razvijeni i normirani. Primjerice, Robert Sternberg, ameri\u010dki psiholog poznat po teorijama o ljubavi, inteligenciji i kreativnosti, pokazao je da je kognicija ovisna o kulturi te da definicije inteligentnog pona\u0161anja u modernim IQ testovima imaju implicitnu zapadnja\u010dku pristranost.<\/p>\n

Brzina kao postojano mjerilo<\/h3>\n

Unato\u010d ovim neslaganjima, jedna ideja o inteligenciji – da su bolji rezultati na testovima inteligencije povezani s br\u017eom obradom informacija ili „mentalnom brzinom“ – pojavila se vrlo rano i opstala vrlo dugo, me\u0111u ostalim zahvaljuju\u0107i brojnim istra\u017eivanjima koja su je potvr\u0111ivala. Me\u0111utim, nova studija pokazala je da \u010dak i ta ideja najvjerojatnije nije sasvim to\u010dna, odnosno da postoje vrlo zna\u010dajne iznimke od tog pravila.<\/p>\n

\u0160to su pokazali rezultati studije?<\/h3>\n

Naime, njema\u010dka studija utvrdila je da je ljudima s generalno vi\u0161im rezultatima na testovima inteligencije potrebno vi\u0161e vremena za rje\u0161avanje slo\u017eenih problema jer je manje vjerojatno da \u0107e prebrzo i brzopleto donositi zaklju\u010dke.<\/p>\n

Znanstveni tim iz sveu\u010dili\u0161ne bolnice Charit\u00e9-Universit\u00e4tsmedizin Berlin, presti\u017ene ustanove koja se mo\u017ee pohvaliti s vi\u0161e od polovice svih njema\u010dkih dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu, ispitao je podatke 1176 sudionika projekta Human Connectome, analiziraju\u0107i odnos izme\u0111u rezultata inteligencije i vremena reakcije na Penn Matrix Reasoning Testu, koji se sastoji od skupa sve te\u017eih zadataka sparivanja uzoraka. Rezultati su pokazali da su ljudi s vi\u0161im rezultatima inteligencije s jedne strane br\u017ee rje\u0161avali jednostavne probleme, dok im je s druge trebalo vi\u0161e vremena da rije\u0161e te\u0161ke zadatke. Autori smatraju da su oni proveli vi\u0161e vremena istra\u017euju\u0107i skrivena pravila u zadacima prije nego \u0161to su do\u0161li do ispravnog rje\u0161enja.<\/p>\n

Dvije linije istra\u017eivanja inteligencije<\/h3>\n

Na\u0161 stru\u010dnjak za inteligenciju, prof. Denis Bratko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ka\u017ee da postoje dvije linije istra\u017eivanja inteligencije.<\/p>\n

„Jedna je istra\u017eivanje brzine procesuiranja informacija kod elementarnih kognitivnih procesa. To su zadaci u kojima se mjere stvari kao \u0161to je vrijeme reakcije, vrijeme odlu\u010divanja i sl. To na op\u0107oj populaciji daje malu pozitivnu korelaciju s mjerama inteligencije. Drugim rije\u010dima, oni koji su inteligentniji, ne\u0161to su malo br\u017ei u rje\u0161avanju takvih zadataka“, ka\u017ee Bratko.<\/p>\n

S druge strane postoje slo\u017eeniji kognitivni zadaci i strategije rje\u0161avanja takvih zadataka.<\/p>\n

Bratko ka\u017ee da se tu doga\u0111a sasvim obrnuti fenomen, a to je da izrazito inteligentni ljudi vi\u0161e vremena potro\u0161e na procesiranje zadatka da bi ga kona\u010dno brzo i to\u010dno rije\u0161ili.<\/p>\n

„Tu postoji obrnuta korelacija, jer inteligentni ljudi tro\u0161e vrijeme na razumijevanje problema i daju rje\u0161enja tek kada su shvatili princip. Manje inteligentni znaju izletjeti s davanjem odgovora prije nego \u0161to su shvatili sve elemente zadatka. Tu postoji poznata Sternbergova paradigma u kojoj je cijeli proces podijeljen na vrijeme procesiranja, vrijeme odlu\u010divanja i vrijeme izvedbe. Pokazalo se da izuzetno inteligentni ljudi vi\u0161e vremena tro\u0161e u prvim fazama, odnosno u analiziranju i odlu\u010divanju da bi u izvedbi tro\u0161ili malo. Zaklju\u010dci novog, njema\u010dkog istra\u017eivanja zapravo se uklapaju u tu paradigmu“, tuma\u010di na\u0161 znanstvenik.<\/p>\n

„Imate brze reakcije na zvu\u010dne podra\u017eaje, za senzorne podra\u017eaje i jednostavne zadatke u kojima trebate brzo reagirati na opa\u017eeni sklop. Primjerice, na kocki se nalazi 12 segmenata od kojih su neki bijeli, a drugi crni. Imate predlo\u017eak i morate odgovoriti koje je od ponu\u0111enih rje\u0161enja jednako predlo\u0161ku. U tom slu\u010daju va\u017eno je samo vrijeme odlu\u010divanja. No tu brzina odgovora vrlo malo korelira s inteligencijom, reda veli\u010dine 0.20 ili \u010dak samo 0.10. Zapravo, lak\u0161i zadaci na testovima inteligencije kreirani su tako da ih svatko mo\u017ee to\u010dno rije\u0161iti ako mu se da dovoljno vremena. Zato je brzina va\u017ena, a vrijeme za njihovo rje\u0161avanje je ograni\u010deno. Te\u0161ki zadaci znaju biti takvi da ih ljudi manjih kognitivnih sposobnosti ne mogu rije\u0161iti \u010dak i ako im se da puno vremena. Vrlo inteligentni ljudi \u0107e takve zadatke rje\u0161avati du\u017ee, dok \u0107e oni s manjim IQ-om odgovoriti brzo, ali \u010desto neto\u010dno. Uobi\u010dajeno su testovi inteligencije ure\u0111eni tako da je najve\u0107i dio zadataka prosje\u010dne te\u017eine, jedan dio je lakih, a jedan dio te\u0161kih. Na taj na\u010din pokriva se cijela distribucija“, isti\u010de Bratko.<\/p>\n

Otkrivanje povezanosti u mozgu<\/h3>\n

Njema\u010dki tim u svojem je istra\u017eivanju tako\u0111er generirao personalizirane modele mo\u017edanih mre\u017ea 650 sudionika, kombiniraju\u0107i podatke o povezanosti mozga svakoga od njih s op\u0107im modelima neuronskih sklopova za dono\u0161enje odluka i radnu memoriju.<\/p>\n

U ovom dijelu istra\u017eivanja kori\u0161tena je tzv dwMRI traktografija koja se temelji na snimkama mozga pomo\u0107u magnetne rezonancije. U toj metodologiji prati se difuzija molekula vode u neuralnom tkivu kako bi se otkrili putovi bijele tvari u mozgu.<\/p>\n

Taj dio istra\u017eivanja pokazao je da su oni sudionici kojima je trebalo vi\u0161e vremena za rje\u0161avanje te\u0161kih zadataka pokazali ve\u0107u povezanost izme\u0111u frontalnog i parijetalnog re\u017enja, kao i ve\u0107u sinkroniziranost izme\u0111u tih regija mozga. Poznato je da frontalni re\u017eanj ima va\u017enu ulogu u pa\u017enji i dono\u0161enju odluka, dok se za parijetalni re\u017eanj smatra da prikuplja i integrira senzorne informacije.<\/p>\n

Bratko ka\u017ee da studije skeniranja mozga sugeriraju da inteligentne osobe imaju „dobro razvijenu fronto-parijetalnu mre\u017eu, \u0161to omogu\u0107uje bolju povezanost izme\u0111u navedenih dijelova mozga, njihovu sinkronizaciju te moduliranje procesiranja senzornih informacije putem pa\u017enje“.<\/p>\n

Pametnije katkad zna\u010di sporije<\/h3>\n

Nalazi njema\u010dke studije dovode u pitanje uvrije\u017eenu ideju da je ve\u0107a inteligencija rezultat br\u017eeg funkcioniranja mozga. Oni sugeriraju da br\u017ee nije nu\u017eno bolje te da u odre\u0111enim okolnostima postoji kompromis izme\u0111u brzine i to\u010dnosti koji rezultira boljim odlukama.<\/p>\n

Dakle, dok je brzo, „automatsko“ razmi\u0161ljanje prikladno za dono\u0161enje odluka u lakim zadacima, sporiji i naporniji na\u010din razumijevanja, koji podr\u017eava produljenu integraciju relevantnih informacija, mo\u017ee biti bolji za rje\u0161avanje te\u017eih problema.<\/p>\n

Testovi inteligencije se razvijaju<\/h3>\n

Bratko ka\u017ee da se danas se sve vi\u0161e koristi tzv. adaptivno testiranje koje funkcionira na takav na\u010din da se osobi koja uspje\u0161no rje\u0161ava odre\u0111ene zadatke daju novi sli\u010dni zadaci.<\/p>\n

„Takvo testiranje predstavlja velik napredak u psihologiji“, ka\u017ee Bratko.<\/p>\n

„Ono \u010dovjeka ne optere\u0107uje sa zadacima koji su odre\u0111enoj osobi previ\u0161e lagani, koje \u0107e sigurno dobro rije\u0161iti i s onima koji su joj prete\u0161ki i koje sigurno ne\u0107e rije\u0161iti. Na taj na\u010din zadaci su prilago\u0111eni svakom \u010dovjeku posebno. Tu se kre\u0107e od velike baze zadataka od kojih svaki ima neki indeks lako\u0107e i te\u017eine te se \u010dovjeku, ovisno o tome kako mu ide rje\u0161avanje, zadaju daljnji zadaci. To je jako dobar pristup jer se time jako dobro uspijeva razlikovati \u010dovjeka u odnosu na njegovu razinu testiranja“, tuma\u010di Bratko.<\/p>\n

Sve navedeno ne osporava starija testiranja inteligencije, ve\u0107 omogu\u0107uje da ih bolje razumijemo i sagledavamo u kontekstu.<\/p>\n

\n

***<\/p>\n

Novu knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jari\u0107a Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, mo\u017eete nabaviti\u00a0ovdje<\/a>.<\/em><\/p>\n