Deutsche Welle<\/a>. Obi\u010dno su to poslovi niske kvalifikacije gdje se pla\u0107a tek zakonom zajam\u010dena minimalna satnica, koja, kako upozorava glavni tajnik sindikata ver.di Philipp Schumann, nipo\u0161to nije dovoljna:<\/p>\n„S dvanaest eura zajam\u010dene satnice i s radnim tjednom od 42 sata mo\u017eete zaraditi ne\u0161to manje od 2200 eura bruto. To je tek nekih 60% prosje\u010dnih prihoda u Njema\u010dkoj i nije dosta za \u017eivot.“<\/p>\n
U Njema\u010dkoj je uobi\u010dajeno pla\u0107u izra\u017eavati bruto iznosom, \u0161to zna biti iznena\u0111enje za strance koji dolaze raditi u ovu zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez i porez na prihod \u2013 on pak ovisi o mnogo faktora, kao \u0161to su bra\u010dno stanje i broj djece. Sve u svemu, uz 2200 bruto na ra\u010dun sjedne oko 1500 eura.<\/p>\n
Inflacija je sve pojela<\/h3>\n
Schumann smatra da bi minimalna satnica trebala biti 17 do 18 eura – u protivnom i Njema\u010dkoj prijeti „ameri\u010dki na\u010din“ gdje ljudi \u010desto moraju raditi na vi\u0161e radnih mjesta. Ujutro se raznose novine, po danu se radi u kurirskoj slu\u017ebi, po podne u knji\u017eari, a nave\u010der kao konobar…<\/p>\n
Zapravo je bio velik korak ove njema\u010dke koalicijske vlade \u0161to je uop\u0107e povisila minimalnu satnicu na 12 eura u listopadu pro\u0161le godine, ali inflacija i poskupljenja su pojele gotovo sve \u0161to se dobilo tom odlukom. I slu\u017ebeno je u Njema\u010dkoj gotovo 17% stanovni\u0161tva, dakle preko 14 milijuna gra\u0111ana, zahva\u0107eno siroma\u0161tvom, a ta brojka zbog inflacije i dalje raste.<\/p>\n
Konkretan primjer \u0161estero\u010dlane obitelji iz Wetzlara. Otac je strojarski tehni\u010dar u punom radnom odnosu, majka Anika je radila sa skra\u0107enim radnim vremenom kao pomo\u0107nica u nastavi u tamo\u0161njoj \u0161koli \u2013 ali to nije bilo dovoljno. Kako je sve postalo skuplje za preko 20%, makar je otac radio naizmjenice u tri smjene, u ku\u0107noj blagajni je nedostajalo oko 700 eura, pi\u0161e Deutsche Welle.<\/p>\n
„Slobodan dan… \u0160to je to?“<\/h3>\n
Sad osim u \u0161koli, Anika radi i u jednom dje\u010djem vrti\u0107u, a onda i kao prodava\u010dica u pekarnici. Za slobodni vikend vi\u0161e ne zna. „Toliko poslova istovremeno je apsolutno optere\u0107enje i totalno iscrpljuju\u0107e. Jedino \u0161to jo\u0161 mo\u017eemo je raditi i razmi\u0161ljati kako da uop\u0107e organiziramo na\u0161e poslove, skrb za na\u0161e \u010detvero djece i sve druge termine“, \u017eali se Anika. U \u0161koli prima 15 eura na sat.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu su pogo\u0111ene sve \u0161kolske spreme. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do konca pro\u0161le godine radio samo kao posrednik u ugovaranju stambenih kredita. Ali zbog sve ve\u0107ih kamata je posao s kreditima prakti\u010dno stao pa sad radi sve i sva\u0161ta: kao tonski tehni\u010dar na konferencijama, kao DJ i kao pomo\u0107nik u slu\u017ebi spa\u0161avanja.<\/p>\n
„U lo\u0161im mjesecima mi nedostaje i po nekoliko tisu\u0107a eura. Sa samo jednim poslom bih imao barem 1000 eura premalo“, obja\u0161njava ovaj 53-godi\u0161njak. Ne mo\u017ee si priu\u0161titi odbiti bilo koji posao, pa makar i „petkom i svetkom“, jer bi to moglo zna\u010diti da \u0107e ga zaboraviti kad sljede\u0107i put bude nekakvog posla.<\/p>\n
„Kad nakon sedam sati kao tonac do\u0111em ku\u0107i i onda jo\u0161 odem na de\u017eurstvo kao pomo\u0107nik slu\u017ebe za spa\u0161avanje na neki velesajam, lako do\u0111em do toga da mi radni dan traje 14-15 sati.“ A \u010dak i sve to, ka\u017ee, jedva mu je dovoljno.<\/p>\n<\/div>\n
\n
Znate li ne\u0161to vi\u0161e o temi ili \u017eelite prijaviti gre\u0161ku u tekstu?<\/div>\n<\/div>\n
\n
<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sve vi\u0161e Nijemaca u problemima: „I dva posla su nam premalo za pristojan \u017eivot“ Index Vijesti | Prije 14 minuta<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":19509,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[45,25,14,1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21002"}],"collection":[{"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21002"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21002\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21003,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21002\/revisions\/21003"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/media\/19509"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21002"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21002"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21002"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}