The Guardian: Neki se nadaju raspadu EU nakon Brexita. Prije će se raspasti Britanija

Index VijestiPrije 6 sati 107

„A ODGOVOR glasi – izlazimo!“ Četiri i pol godine prošle su otkako je David Dimbleby iz BBC-ja objavio ishod britanskog referenduma o članstvu u Europskoj uniji. U 23 sata 31. prosinca njegove su se riječi konačno i sudbonosno ostvarile. Ujedinjeno Kraljevstvo više nije dijelom Europske unije, niti više podliježe njenim pravilima. Zatvorili smo vrata i otišli. Sad smo svoji na svome. Izašli smo, stoji u uredničkom komentaru londonskog dnevnog lista The Guardian.

Za mnoge u Britaniji ovo je veličanstven dan. Odlazak iz EU, za one koji su to željeli, trenutak je povratka neovisnosti, vraćanja suvereniteta i ponovnog preuzimanja kontrole. Nadaju se da će to ukloniti europski aspekt iz britanskog života. Žele da to bude, kako je rekao premijer, „novo poglavlje u našoj nacionalnoj priči“, da bude ispunjenje „suverene želje britanskog naroda da živi prema vlastitim zakonima, koje donosi njihov vlastiti izabrani parlament“.

Ratovi oko Brexita traju dugih osam godina

Za ostale je 1. siječnja jednostavno trenutak olakšanja. Ratovi oko Brexita traju dugih osam godina, od trenutka kad je David Cameron u siječnju 2013. obavezao konzervativce na referendum. Čak ni pomrčina Brexita pandemijom covida u 2020. nije mogla spriječiti povratak Europe na naslovnice kako se približavala 2021. godina i ponovno nazirala mogućnost razlaza bez dogovora. O tome su i Boris Johnson i vođa laburista Keir Starmer govorili potpuno isto. Ove rasprave, rekla su obojica, sad su završene.

U jednom smislu su u pravu. Političke stranke moraju gledati naprijed, a ne unatrag. U drugom smislu duboko griješe. Ovo je tužan dan. Izlazak Britanije ostaje tragična nacionalna pogreška. Izbacili smo se iz unije koja je bila dobra za ovu zemlju i svijet. Uloga antieuropskih medija u ovome bila je presudna pa je nekako prikladno da je vlada koju vode bivši novinari zatvorila vrata. Ali sad se barem Europska unija više ne može okrivljavati za naše kontinuirane napetosti, nejednakosti i neuspjehe u vođenju, ističe The Guardian.

Ove napetosti ne mogu se otkloniti. Brexitu su se protivile većine u Škotskoj, Sjevernoj Irskoj, Londonu i drugim gradovima, kao i većina mladih i visokoobrazovanih ljudi. Ništa od toga neće se promijeniti, kakva god većinska odluka bila 2016. godine i koliko god bili umorni od rasprava. Ovo je zemlja podijeljena oko Europe. Bili smo podijeljeni u prošlosti i bit ćemo podijeljeni u budućnosti. Završetak Brexita je fantazija. To je navodno rješenje koje samo stvara nove povijesne probleme.

„Trenutačno je vjerojatniji raspad Britanije nego Europske unije“

Mnogi fanatični pristaše Brexita nadali su se 2016. godine da će odlazak Velike Britanije pokrenuti raspad Europske unije. Ipak, dvije najupečatljivije posljedice referenduma bile su jedinstvo zemalja EU27 uoči Brexita u usporedbi s rastućim nejedinstvom UK4 (Engleska, Wales, Škotska i Sjeverna Irska) oko ovog pitanja. Trenutačno je vjerojatniji raspad Britanije nego Europske unije. Bila bi to strašna cijena. No, zablude koje su hranile i poticale Brexit i dalje su dominantne u Konzervativnoj stranci, kao što je pokazao niz glorificirajućih govora iz njenih redova u srijedu.

Upozorenje Therese May iz konzervativnih klupa iznjedrilo je kudikamo stvarnije pitanje. Nikad si ne smijemo dopustiti da pomislimo kako suverenitet znači izolaciju ili ekscepcionalizam, rekla je May i dodala kako živimo u povezanom svijetu. Čini se da premijer Johnson na neki način to razumije. U svom govoru za Britaniju je rekao da je „najbolji prijatelj i saveznik kojeg EU može imati“, što možda označava promjenu tona. Ali pokret kojem je načelu nije zainteresiran za saveze ili kompromise. On se hrani fantazijama o veličini, kojima premijer neprestano udovoljava, te fatalno brka suverenitet s moći.

Kažu da je Brexit završen, ali da nije gotov

Brexit je završen, ali nije gotov. Srednjoročno ostavlja za sobom izvore budućih sukoba u britanskoj politici. To uključuje sitno pisane odredbe dogovora (koje su u parodiji od nadzornog postupka u srijedu potpuno zanemarene), nove imigracijske kontrole, održavanje usklađenosti propisa, status uslužnih industrija, ribolov, pristup bazama podataka, obrambenu suradnju i, što je možda najvažnije, dvosmisleni položaj Sjeverne Irske u dogovoru. Sve je to samo naglašavanje i ponavljanje dublje istine da nikad nećemo prestati biti Europljani i da nikad nećemo prestati kontaktirati s Europom.

U svome romanu The Stone Raf (Kamena splav), portugalski pisac José Saramago zamišlja kako se Iberijski poluotok fizički odvaja od Europe duž Pireneja i pluta svjetskim oceanima u besplodnoj potrazi za novim domom. Danas se i Britanija može pomalo osjećati kao ta metaforična kamena splav. Osim što će stvarna Britanija ostati zauvijek usidrena s druge strane Kanala u odnosu na europski kontinent, njegove narode, ekonomije i kulture, čijim ćemo dijelom uvijek biti i kojima se jednog dana na neki način nadamo vratiti, zaključuje The Guardian.Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?