OTKAKO je početkom stoljeća preuzeo vlast u Turskoj, Recep Tayyip Erdogan još nikad nije došao tako blizu mogućnosti izbornog poraza kao sada. Erdogan ovaj put nije uspio dobiti predsjedničke izbore u prvom krugu, već ide u drugi s kandidatom opozicije Kemalom Kilicdarogluom.

Nijedan od njih dvojice nije uspio dobiti više od 50 posto glasova u prvom krugu. Erdogan je dobio oko 49.5 posto, a Kilicdaroglu oko 44.9 posto glasova.

Opozicijski kandidat ipak ima šansu za pobjedu 28. svibnja, jer još postoje bazeni birača koje u sljedeća dva tjedna može pridobiti na svoju stranu. Erdogan je pak dao sve od sebe za pobjedu u prvom krugu te se čini da je ovo njegov maksimum.

>> Prebrojani svi glasovi. Turska ide u drugi krug predsjedničkih izbora

Bitka za spas Ataturkova nasljeđa

Riječ je o sukobu ne samo različitih ličnosti već i suprotstavljenih koncepata o budućnosti i društvenom uređenju Turske. Stoga se 74-godišnji ekonomist Kilicdaroglu ima priliku upisati u povijest kao političar koji je spasio Republiku Tursku iz vizija njenog utemeljitelja Mustafe Kemala Ataturka, naravno pod uvjetom da u drugom krugu pobijedi moćnog Erdogana, koji je pak Tursku desekularizirao i demokratski unazadio.

Ovo je možda zadnja prilika da se Tursku vrati na Ataturkov put.

Čelnik CHP-a (Republikanska narodna partija) i opozicijski predsjednički kandidat Kilicdaroglu izrazio je optimizam na konferenciji za novinare nakon objave prijevremenih rezultata.

Kilicdaroglu uvjeren u pobjedu u drugom krugu, kao i Erdogan

„Ako rezultati prvog kruga izbora učine potrebnim drugi krug, sigurno ćemo pobijediti u drugom krugu. Volja za promjenama u društvu veća je od 50 posto“, poručio je Kilicdaroglu. „Erdoğan nije uspio dobiti što je želio unatoč svim svojim klevetama i uvredama“, dodao je.

Aktualni turski predsjednik je pak, obraćajući se svojim pristašama s balkona, ponovio da će poštovati rezultate izbora. No već sama činjenica da to mora naglašavati svjedoči o autoritarnom stilu njegove vladavine.

„Svi moraju poštovati volju naroda“, rekao je Erdoğan. „Još ne znamo hoće li izbori završiti u prvom krugu, ali ako nas ljudi pošalju u drugi krug, mi ćemo i to poštovati“, obećao je.

Kohabitacija predsjednika i parlamentarne većine iz različitih opcija

Treba napomenuti da je Erdoganova parlamentarna koalicija dobila većinu. To znači da će Kilicdaroglu, ako pobijedi u drugom krugu, biti u kohabitaciji s Erdoganovom strankom. Već to će mu otežati posao. Moguće je i da će parlament i predsjednik blokirati jedan drugoga, što je posljedica ustavnih promjena koje je proveo Erdogan, povećavajući predsjedničku moć.

Tako predsjednik može izdati dekret sa zakonskom snagom bez odobrenja turskog parlamenta, ali ako parlament donese zakon o istoj temi, dekret postaje nevažeći. Naravno, kada su vladajuća većina u parlamentu i predsjednik bili iz iste političke opcije, to nije bio problem. To je samo jedan od brojnih izazova koji očekuju Kilicdaroglua ako pobijedi u drugom krugu.

Zato ne čudi što je Kilicdaroglu najavio da će, ako bude izabran, provesti mjesec dana sastavljajući „izvješće o šteti“ koja je ostala iza Erdogana. „Postoji stvarna šteta nanesena temeljnim stupovima zemlje“, rekao je Kilicdaroglu za Sky News u kampanji.

„Glavni stupovi demokracije, a to su zakonodavstvo, pravosuđe i izvršna vlast, također su ozbiljno oštećeni. Želimo to popraviti. Želim biti predsjednik i stvarno želim Tursku učiniti demokratskom zemljom“, najavio je.

„Želimo biti dio Zapada i civiliziranog svijeta“

Bio je vrlo jasan da se korjenito razlikuje od Erdoganove vizije Turske kao islamske regionalne sile.

„Želimo biti dio Zapada i civiliziranog svijeta. Želimo demokraciju u našoj zemlji. Ne želimo autoritarno vodstvo, želimo slobodu. Mladi ljudi i žene su siti, i oni žele slobodu. Stoga ćemo u svoju zemlju implementirati sva demokratska pravila Europske unije“, obećao je Kilicdaroglu.

„Naš odnos sa Zapadom razvijat će se na demokratski način. Naše veze bit će još jače. Održavat ćemo odnose s Rusijom kakvi su bili u prošlosti jer mnogi turski poduzetnici tamo imaju ulaganja. Ali mi smo protiv ruske invazije na Ukrajinu i ne smatramo je prihvatljivom“, rekao je.

Već je i najavio da on neće blokirati ulazak Švedske u NATO, što je veliki zaokret u odnosu na Erdoganovu politiku.

Tko god pobijedi u Turskoj, čekaju ga veliki problemi

Kilicdaroglu u slučaju pobjede mora ujediniti svoju naciju, popraviti gospodarstvo, obnoviti strukture demokracije, ponovno se povezati s oštećenim saveznicima i nekako premostiti ponor do Erdoganovih birača. Prevelika su to očekivanja za bilo kojeg političara. „Bit ću predsjednik cijele Turske, svih 85 milijuna ljudi“, obećao je Kilicdaroglu.

On je i u stilu kampanje pokazao da je posve drugačiji od Erdogana, koji preferira održavanje masovnih mitinga na kojima se pristalicama obraća s visine.

Kampanja na Twitteru

Velik dio Kilicdarogluovih poruka u kampanji isporučen je iz njegovog stana i objavljen na Twitteru, u videozapisima koje su neki promatrači nazvali njegovim „kuhinjskim dnevnicima“. Kilicdaroglu je na tim snimkama često sa šalicom turskog čaja u ruci te objašnjava svoju politiku, iznosi svoja ključna obećanja u kampanji, najavljuje članove svoje potencijalne koalicije, a ponekad samo iskreno razgovara s ljudima, doslovno primajući javnost u svoj dom.

Takve geste su u oštroj suprotnosti s elitističkim imidžom koji su on i njegova stranka nekoć imali. Kada je 2010. preuzeo kontrolu nad CHP-om, Kilicdaroglu je smatran slabim političarom, a njegova je stranka bila nepokolebljivo sekularna i žestoko nacionalistička. Danas, međutim, CHP okuplja i ujedinjene različite političke igrače, pokušava se dodvoriti kurdskim glasovima i čak prima prebjege iz Erdoganove islamistički nastrojene stranke.

Kilicdaroglu je započeo kao elitist, a onda se približio biračima

Kilicdarogluove poruke u kampanji su zato bile usmjerene na tursku srednju klasu i potlačene, upravo onu biračku bazu za koju se Erdogan uvijek zalagao. Erdogana pak njegovi kritičari smatraju odgovornim za gospodarska previranja s kojima se zemlja suočava, uglavnom zbog njegove nesposobnosti da kontrolira nevjerojatnu inflaciju, što je pitanje za koje su ankete pokazale da je visoko na dnevnom redu birača.

Inflacija u zemlji iznosila je 43 posto u travnju, što je pad s vrhunca od 85 posto prošlog listopada. Za Erdoganove protivnike to je ključ kampanje protiv njega, a Kilicdaroglu je naglašavao da on ima rješenje za ekonomske probleme Turske.

Kako pišu mediji, karijerni birokrat Kilicdaroglu smatran je isprva elitistom i nepovezanim s radničkom klasom. Kućne videe bilo bi teško zamisliti u ranim danima njegove političke karijere budući da je njegova prirodna sklonost zadržati svoj privatni život za sebe, objašnjavali su njegovi bliski suradnici, koji tvrde da se Kilicdaroglu promijenio u ono što sada Turskoj treba.

Liberalni musliman s istoka Turske

Kilicdaroglu je rođen 1948. godine kao četvrto od sedmero djece domaćice i lokalnog službenika na istoku Turske u gradu Tunčeli. Dolazi iz kraja gdje žive Aleviti, manjinski, šijitski muslimani koji ne idu u džamije, niti na hadž, žene se ne pokrivaju, a učenje im ne zabranjuje ni konzumiranje alkohola.

Završio je ekonomiju u Ankari, a čitavu pretpolitičku karijeru proveo je kao državni službenik i birokrat u različitim turskim financijskim institucijama. Predavao je na Sveučilištu Hacetepe u Ankari i bio je član nadzornog odbora najveće privatne banke u zemlji.

Prepoznat je u turskoj javnosti kao čovjek koji prezire korupciju te zagovara socijaldemokratsku ekonomsku politiku. Ipak, od kada je prvi čovjek svoje stranke, izgubio je sve parlamentarne i predsjedničke izbore od Erdoganove AK Partije. Ovo mu je i posljednja prilika da dokaže kako Erdogana može pobijediti. Kilicdaroglu tome nikad nije bio bliže, preživjevši i vrlo prljavu kampanju tijekom koje je Erdogan protivnike optuživao za veleizdaju.

Izbjegličko pitanje određuje pobjednika?

Čini se da bi glavna tema drugog kruga mogla biti odnos prema izbjeglicama iz Sirije i Afganistana. Ultranacionalisti će glasati za Kilicdaroglua ako im obeća da će ih izbaciti iz zemlje.

Kilicdaroglu je najavio da želi pregovarati sa sirijskom vladom i uvjeriti izbjeglice da se dobrovoljno vrate. Erdogan ima drugačiji ton i kaže da će deportirati izbjeglice, iako je pitanje hoće li to doista učiniti. No, takvom je retorikom bliži ultranacionalistima koji bi izbjeglice sutra najradije strpali u autobuse i prevezli ih preko granice.

U Turskoj živi od 4.5 do 5 milijuna izbjeglica, i to ne samo iz Sirije. Sada je moguće da će baš loptanje njihovom sudbinom odrediti rezultate turskih predsjedničkih izbora.