EU u borbi protiv kriminala INDEX.HR
Kako je nastao europski ured koji čisti Hrvatsku od lopova?

OTKAKO je 1. lipnja 2021. godine otvoren, Ured europskog javnog tužitelja u više prilika je djelovao u Hrvatskoj, čisteći ovu državu od lopovluka i korupcije, s kojima se domaći državni organi teško nose.
Da nije bilo EPPO-a, Žalac bi se izvukla jer je DORH njen slučaj držao u ladici
EPPO je u nepune dvije godine stekao imidž onog koji uspijeva ono što Državno odvjetništvo ne može. Tu se ne radi o pukom dojmu, nego o činjenicama. Recimo, da nije bilo EPPO-a, Gabrijela Žalac bi se izvukla jer je DORH njezin slučaj dvije godine držao u ladici.
Nije onda slučajno i da sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić kaže da je percepcija javnosti da su zaposleni u DORH-u zločesti momci, a oni u Uredu europskog tužitelja dobri momci.
Javnost je nedavno zaokupio slučaj Đure Horvata, međimurskog poduzetnika i inovatora koji je u utorak uhićen pod sumnjom na zlouporabu položaja i ovlasti, a jučer je na slobodu pušten zbog godina i navodno lošeg zdravlja.
„Ja imam zaštićeni patent, a oni su kriminalci mene optužili za moj patent. Evo sad čekam advokata da im to objasni. Nije ovo Rumunjska“, rekao je.
Rumunjka je, naime, Laura Codruţa Kövesi, šefica EPPO-a. Dok tako osumnjičeni kriminalci posprdno gledaju na Rumunjsku, Kövesi i EPPO čiste Hrvatsku od kriminalnog ološa. No kako je nastao EPPO?
Ured otvoren 2021. godine
Ured europskog javnog tužitelja otvoren je 1. lipnja 2021. godine. Riječ je o prvom samostalnom uredu europskog javnog tužitelja zaduženog za provođenje istraga i procesuiranje kaznenih djela koja utječu na proračun Europske unije.
EPPO istražuje subvencijske prevare, pranje novca, različite zlouporabe i prekogranične kružne prevare. Prije nego što je započeo s radom, istrage takvih kaznenih djela mogla su provoditi isključivo nacionalna tijela, čije ovlasti prestaju na nacionalnim granicama.
Slično tome, tijela Europske unije koja su mu prethodila, poput Europskog ureda za borbu protiv prevara (OLAF), Europola i Agencije Europske unije za kazneno pravosuđe (Eurojust), nemaju ovlasti pokretati kaznene istrage ni provoditi kazneni progon. EPPO to, kako vidimo u Hrvatskoj, može.
EPPO ima dvoslojnu strukturu, tj. središnju i nacionalnu razinu. Središnja razina sa sjedištem u Luksemburgu sastoji se od glavnog europskog tužitelja i kolegija tužitelja. Na mjesto prve glavne europske tužiteljice 2019. godine je izabrana Laura Codruţa Kövesi.
Nacionalna razina sastoji se od delegiranih europskih tužitelja i stalnih vijeća. Delegirani europski tužitelji, koji potječu iz 22 zemlje Europske unije koje sudjeluju u EPPO-u, odgovorni su za provedbu kaznenih istraga i kaznenog progona. Djeluju potpuno neovisno o nacionalnim tijelima.
Jedna od njih je i hrvatska tužiteljica EPPO-a Tamara Laptoš. Laptoš je bivša ravnateljica Uskoka i bivša zamjenica glavne državne odvjetnice.
Preduvjeti – Zelena knjiga i Lisabonski ugovor
Otvaranje Ureda počelo se spominjati još sredinom 1990.-ih godina, piše Eucrim.eu u opsežnoj analizi. Tijekom sastanka predsjednika europskih udruga za kazneno pravo na Sveučilištu Urbino 1995. godine lansirana je ideja o europskom pravnom području za zaštitu financijskih interesa Europske unije.
U prosincu 2001. Europska komisija objavljuje Zelenu knjigu o kaznenopravnoj zaštiti financijskih interesa Europske unije i uspostavljanju ureda europskog tužitelja. Ovo je važan korak u stvaranju onoga što će biti EPPO. Zelena knjiga, naime, traži praktična rješenja u provedbi ambicioznog i inovativnog projekta europskog javnog tužitelja.
Tadašnji potpredsjednik Europske komisije Franco Frattini u kolovozu 2007. izjavio je kako je „uvjeren da će Europa u budućnosti imati svog glavnog tužitelja“. Rekao je da bi se tužitelj „mogao pokazati korisnim u područjima gdje su važni europski interesi u pitanju“. Tiče se to, pojasnio je, financijskog kriminala, prevara i krivotvorenja na europskoj razini
Krajem te 2007. godine sve tadašnje države članice Europske unije potpisale su Lisabonski ugovor, koji se izričito odnosi na ideju stvaranja Ureda europskog javnog tužitelja za borbu protiv zločina koji utječu na financijske interese Europske unije.
Neke države su se protivile
U godinama nakon stupanja Lisabonskog ugovora na snagu, Komisija provodi pripremne radnje – uključujući stručne radionice, konzultacije s dionicima i povjerenstvo za daljnja znanstvena istraživanja.
Eurojust je u ožujku 2010. naveo Ured europskog javnog tužitelja kao potencijalno rješenje za problem prekograničnog kriminala. Izazvalo je to i protivljenje nekih država članica koje su stvar vidjele kao zadiranje u svoj suverenitet.
Tijekom španjolskog presjedanja Unijom 2010. godine, španjolski glavni državni odvjetnik Cándido Conde-Pumpido službeno je pokrenuo nacrt za implementaciju EPPO-a, sukladno Lisabonskom ugovoru.
Kövesi imenovana 2019. godine
Uredba za uspostavu Ureda donesena je u srpnju 2013. godine, dok je u studenom iste godine Komisija zaključila da je osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja u skladu s „načelom supsidijarnosti“ u izvješću koje se bavi tim pitanjem. Uskoro je Europski parlament naknadno glasao za prijedlog Komisije za uspostavu tijela.
U listopadu 2017. Vijeće donosi Uredbu o „provedbi pojačane suradnje na uspostavljanju Ureda europskog javnog tužitelja“. Zašto se onda čekalo sve do 2021. godine?
Naime, odluka EK objavljena je u službenom listu Europske unije. Datum koji utvrđuje Komisija ne smije biti raniji od tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe. To znači da je EPPO mogao započeti svoju operativnu fazu najranije 20. studenog 2020. godine.
Godine 2019. imenovana je prva glavna europska tužiteljica, spomenuta Rumunjka Kövesi. Vijeće je 2020. godine imenovalo 22 europska tužitelja, po jednog za svaku državu članicu Unije.
Nisu svi na osnivanje EPPO-a gledali blagonaklono. U kritičkom tekstu pod naslovom „EPPO – novi mrtvorođeni alat Europske unije?“ iz 2020. godine, Eyes-on Europe piše kako je povijest EPPO-a teret zbog kojeg možemo misliti da je već mrtvorođen.
Ima i kritika, ali pokazale su se kao neutemeljene
Navodi se kako se od prijedloga Europske komisije iz 2013. pretvorio u manje ambicioznu Uredbu 2017. s više pozivanja na nacionalno pravo. Rizik ove ponovne nacionalizacije Uredbe je da bi države članice mogle zadržati ključni utjecaj. Kao minusi se spominje i nedostatak sredstava i osoblja.
No većina kritika pokazala se neutemeljenima. Kroz svoju neovisnost, EPPO je pomogao u bržem i učinkovitijem procesuiranju zločina i jačanju vladavine prava u Europi. Ipak, neki problemi postoje.
Neki od problema su Poljska i Mađarska koje se, piše EClear, već smatraju najznačajnijim kršiteljima vladavine prava u najvećem stupnju u EU, a ne sudjeluju u Europskom javnom tužiteljstvu. Nisu zastupljene ni Irska, Danska i Švedska, pri čemu potonja odbija veću integraciju u pravosuđu. Navodi se i faktor Bugarske, koja ima problema s osobljem.
U 2022. EPPO imao istrage štete procijenjene na 14.1 milijardu eura
Ipak, u svome kratkom postojanju EPPO je postigao značajan uspjeh te je poštedio europske porezne obveznike golemih financijskih gubitaka.
Godišnje izvješće o aktivnostima Ureda u 2022. pokazuje jasan fokus na prevare u EU koje utječu na javne prihode, posebno na prekogranične prevare. Do kraja 2022. EPPO je imao 1117 aktivnih istraga s ukupnom procijenjenom štetom od 14.1 milijarde eura.
Recimo, prošle godine u listopadu EPPO je putem Twittera potvrdio da istražuje nabavu cjepiva protiv covida-19 na području Europske unije. Potvrda o istrazi, kako kažu, dolazi nakon iznimno velikog interesa javnosti.
Po nalogu EPPO-a u 2022. blokirana imovina u vrijednosti od 400.000 eura
U velikom izvješću prikazan je i rad EPPO-a po zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Kako se navodi u izvješću, Ured europskog javnog tužitelja otvorio je lani u Hrvatskoj 23 postupka zbog sumnji na malverzacije EU novcem teške 313.6 milijuna eura.
Radi se uglavnom o istragama zlouporabe sredstava iz EU fondova i državnog proračuna te manipulacija tijekom javne nabave i korupcije. U izvješću se navodi kako je podignuto osam optužnica, a sudovi su donijeli šest pravomoćnih presuda. Prema nalogu EPPO-a, tijekom 2022. blokirana je imovina u vrijednosti od oko 400 tisuća eura.
Uhićeni Žalac, Petric, Tolušić, Dovečer…
Najpoznatiji slučaj u Hrvatskoj tiče se Gabrijele Žalac. Radi se o aferi Softver u sklopu koje je bivša HDZ-ova ministrica uhićena zbog izrade softvera teškog oko 16.24 milijuna kuna, a koji je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije u vrijeme dok mu je na čelu bila Gabrijela Žalac dodijelilo tvrtki Ampelos.
EPPO je podigao optužnicu protiv bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova i još trojice muškaraca zbog zloupotrebe položaja i trgovanja utjecajem. Među optuženicima je i bivši ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije Tomislav Petric.
Voditeljica Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije Magdalena Dovečer uhićena je prošle godine u rujnu. Dovečer je uhićena po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja zbog sumnje na to da je milijun kuna vrijedan natječaj namještala tvrtki svog rođaka.
Dovečer je kao zaposlenica HAMAG-BICRO-a i voditeljica službe za koordinaciju navodno namještala natječaj za svog rođaka Tihomira Pajića, koji je vlasnik obrta Studio P. Radilo se o iznosu od oko milijun kuna, koliko mu je trebalo biti isplaćeno za izradu promotivnih materijala. Cijeli iznos financiran je iz europskih fondova.
Prošle godine je po nalogu EPPO-a uhićen i nekadašnji HDZ-ov ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Sumnjiči ga se da je nelegalno izvlačio EU novac kroz poticaje za svoju vinariju.
Radi se o najmanje dva krimena koji se tiču ozbiljnog kriminala s EU novcem. U prvom slučaju se sumnja na to da je tuđi vinograd lažno prikazao kao svoju oranicu da bi dobio dva i pol milijuna kuna, a u drugom da je lažirao da posjeduje pola od 4.5 milijuna kuna kako bi drugu polovicu dobio bespovratno iz Europske unije.
U dva odvojena slučaja izvlačenja EU novca, sumnja se, Tolušić si je pokušao nelegalno pribaviti više od četiri milijuna kuna, a od toga mu je isplaćeno najmanje oko dva milijuna kuna. Uz Tolušića je uhićen i državni službenik Agencije za plaćanja u poljoprivredi koji mu je navodno pomagao.
Spomenimo, dakako, i najaktualnija uhićenja, obavljena u utorak. Uhićeni su bivša pročelnica riječkog gradskog Odjela za komunalni sustav Irena Miličević, njezin suradnik, savjetnik za kapitalne investicije u Odjelu za komunalni sustav Eddy Ropac, direktorica riječke Čistoće Jasna Kukuljan, direktor međimurske tvrtke Tehnix Đuro Horvat i Darko Žagar iz čakovečke tvrtke Žagar, koja je izvela projektiranje i projektantski nadzor.
Sumnjiči ih se zbog malverzacija novcem EU fondova pri izgradnji riječke sortirnice otpada.
Tko je Kövesi?
Za kraj, podsjetimo i tko je Laura Codruţa Kövesi. Dok je od 2013. do 2018. bila na čelu rumunjskog Ureda za borbu protiv korupcije, političari u Rumunjskoj su strahovali od nje. Istražila je nekoliko tisuća članova koruptivne mreže Rumunjske, od političara, sudaca i poduzetnika do novinara.
Njena neumoljiva borba je rezultirala osudom nekoliko desetaka gradonačelnika i lokalnih moćnika, nekoliko ministara te više od deset parlamentarnih zastupnika, a kruna svega bile su osude bivšeg premijera Rumunjske Adriana Nastasea i gradonačelnika glavnog grada Sorina Oprescua.
Rođena je 1973. u središnjoj Rumunjskoj, a otac joj je također bio javni tužitelj. Studij prava upisuje 1991., upravo u trenutku kada Rumunjska izlazi iz komunističkog pravnog uređenja, a 1995. završava studij i postaje javna tužiteljica na sudu u gradu Sibiuu.
Žena kojoj Rumunji vjeruju
Od 2006. do 2012. je glavna javna tužiteljica Rumunjske, a u međuvremenu stječe doktorat iz prava na sveučilištu u Temišvaru. Na čelu rumunjskog Ureda za borbu protiv korupcije bila je od 2013. do 2018. i za to je vrijeme postala strah svih dužnosnika u Rumunjskoj uključenih u korupciju.
Osuda je bilo preko 90 posto, a Ured za borbu protiv korupcije koji je vodila postao je institucija kojoj su Rumunji najviše vjerovali. U jednoj anketi 2016. 60 posto građana Rumunjske je izjavilo da ima povjerenja u Ured, dok je vladi vjerovalo samo 22 posto građana, a parlamentu tek 12 posto.