{"id":7935,"date":"2016-01-30T06:10:09","date_gmt":"2016-01-30T06:10:09","guid":{"rendered":"http:\/\/vestionline.com\/?p=7935"},"modified":"2016-01-30T06:10:09","modified_gmt":"2016-01-30T06:10:09","slug":"ostani-dubre-do-kraja","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vestionline.com\/ostani-dubre-do-kraja\/","title":{"rendered":"Ostani \u0111ubre do kraja"},"content":{"rendered":"
\n

Dramolet: Fotografske muke po glavnom uredniku<\/h2>\n

Ispovest: Prvi put s Lukovi\u0107em u policiji<\/h1>\n
Svedo\u010dio: Bojan Ton\u010di\u0107<\/a><\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
Veli\u010dina slova: \"Decrease<\/a> \"Enlarge<\/a><\/div>\n
\n
\"38<\/p>\n
38 minuta do saslu\u0161anja: Lukovi\u0107 i Ton\u010di\u0107 opra\u0161taju se od e-jelke, s nadom da \u0107e se nekad vratiti<\/p>\n
Photo: Marko Mati\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Do\u0111e i taj trenutak, oprostismo se i urednik olovnim koracima po\u0111e ka ulazu u policijsku stanicu. Ko zna \u0161ta \u0107e biti, brinem, ali ne usplahireno, stalo\u017eeno. Da se ne la\u017eemo, racionalno razmatram mogu\u0107nost da odande iza\u0111e neko drugi, uprkos istoj osobi na fotografijama, neko promenjen<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n
Spreman za do\u017eivotnu: Lukovi\u0107, kao, nehajan, ispred PS Vra\u010dar<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Te\u017eak dan, vukla se trola sa Liona ka centru, kao od muke neke te\u0161ke, a ja sam u polusnu tra\u017eio odgovor na pitanje za\u0161to sam uop\u0161te bilo gde po\u0161ao, \u0161miraju\u0107i namerno prislu\u0161kivanje izdanaka ludog naroda, u stvari, podnosio sam, kao i dosad, njihovo verbalno nasilje i dovikivanje u telefone „Ivanovi\u0107, knji\u017eevno ve\u010de? Ja vi\u0161e volim istoriju, zna\u0161 ono, Rusi i takve stvari. Javi mi kako je bilo<\/strong>„. Posao, nove grozne vesti, pola dobrog teksta iz regiona, ali takav je dan, demanti jedan, ne sluti na dobro, demantuje bosansko pravosu\u0111e da je imalo nameru da\u00a0 pretrese ku\u0107u i oku\u0107nicu Milorada Dodika u Bosni (nema ni\u0161ta o vili u Beogradu, odande bi sigurno ispali neki kosturi, mo\u017eda i konzerve \u0161to je \u010duv’o za Ratka Mladi\u0107a).<\/p>\n

Za po\u010detak, da se dogovorimo, suvi\u0161na je ovo i zaludna ekspozicija (u\u010dilo se od najboljih), koga zanima epilog, odnosno \u0161ta se doga\u0111alo u Policiji Vra\u010dara, neka ide odmah na kraj teksta, ili negde, ve\u0107, vide\u0107emo. Ne \u017eurimo.<\/p>\n

Nisam, dakle, mogao da propustim odlazak glavnog ureddnika u policijsku postaju, a i ne bi bilo pristojno, najavio me kao da \u0107u da nastupam na trapezu, uz internu po\u0161alicu. \u0160ta je tu je, sporo se ovih dana posti\u017ee radna temperatura, svi se \u017eale na temperaturne razlike, pa i ja, da ne budem mimo sveta (rasplaz). Oko pola sedam uve\u010de Mati\u0107 me, kao, podu\u010dava fotografisanju, ka\u017ee samo moram da pazim kad \u0161kljocam, da za\u017emurim i udaljim glavu od tela sprave, jer su se doga\u0111ale te\u0161ke nesre\u0107e brojnim fotografima (znam, vi\u0111ao ih unesre\u0107ene).<\/p>\n

\"\"<\/p>\n
Ho\u0107e li se Lukovi\u0107 ikad vratiti: E-prostor u \u017eagoru mnogoljudne redakcije<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Opra\u0161tamo se od jedinog preostalog u redakciji (izgleda da su svi pro\u010ditali ono o praznom ra\u010dunu i videli dokaz, uvek, nekako, do\u0111e do tog novca, kakav fenomen), slikam Lukovi\u0107a, po\u0161tujem upute, zatim Mati\u0107 slika nas, pomalo neoprezno, uspevam da primetim.<\/p>\n

Pozdravismo se, Lukovi\u0107 \u010deznutljivo gleda ka svom uredni\u010dko – direktorskom astalu, Marko slika i praznu redakciju, ni\u0161ta ne sluti na dobro, meni knedla neka oko dijafragme. Odlu\u010dih da se pretvaram, kao, nije mi ni\u0161ta, ja sam ve\u010deras fotoreporter. I, straha nestade, kao kod neustra\u0161ivog lepeni\u010dkog foto – barda. Ili kakvog njegovog i na\u0161eg skup\u0161tinskog zastupnika, vlasnika autenti\u010dnog tuma\u010denja. Koje je netom dobio od Vu\u010di\u0107 Aleksandra<\/strong>.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n
\u0160ta ga \u010deka s druge strane: Lukovi\u0107 okleva, razumljivo<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

U\u0111osmo u taksi (stvarno, ko \u017euri neka ide i neka se javi fotkom sa lica mesta), prozborismo po dve re\u010denice, dok Lukovi\u0107 ne pomenu re\u010d – reuma! <\/em><\/strong>Jasan signal za taksistu da se nadove\u017ee sa „\u010detiri bele smrti“ u ishrani i da ne zaklopi do policije. Jo\u0161 se i prekrsti kad re\u010de „popovi“ („Izvinjavam se, sve\u0161tenici“). Iskulirasmo, ve\u0107 ‘ladni k’o fotografi, raditi treba i odazvati se na pristojan policijski poziv.<\/p>\n

Eto nas, dakle, u Ulici rahmetli Bo\u017eidara Ad\u017eije, narodnog heroja, koja se sada zove po ortodoksnom teologu Radoslavu Gruji\u0107u, nigde ne \u017eurimo, kao ni \u010ditateljstvo ovog \u0161tiva, ima jo\u0161 sedam minuta. Ispred policijske stanice mno\u0161tvo policijskih automobila, ali i uniformisanih policajaca. Vr\u0161e pritisak. Svi znamo na koga, a i predizborna \u0107e kampanja, ne verujem u slu\u010dajnost.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n
Svetlo u \u010civteli\u0107evom mraku: Narodna milicija vizionarski treperi<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Izvadih aparat, odmakoh se i za\u0161kljocah. Dva puta. Pa jo\u0161 jednom. „Ej, nemojte mene!“, ka\u017ee jedan uniformisani policajac. „Za\u0161to?“, pitam \u010dvorovi\u0107evski. „Ose\u0107am se ugro\u017eeno!“, ovaj zna \u0161to smo ovde, garant.<\/p>\n

Htedoh da ka\u017eem da tako i izgleda, ali bejah obuzet posmatranjem proizvoda svog soko\u0107ala – skoro sve se vidi, samo je trebalo ranije da se izmaknem, kapiram male tajne mokrogorskih majstora fotografije<\/strong>, gde si,\u0160aponji\u0107u<\/strong>, kad mi najvi\u0161e treba\u0161?<\/p>\n

\"\"<\/p>\n
Sre\u0107om, tu je pu\u017ei\u0107: Pozori\u0161tance, tik uz policiju<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Lukovi\u0107 pali cigaretu manirom iskusnog fotoreportera, deluje onako, kako bih vam rekao, ba\u0161 kao na slici, mom autenti\u010dnom „autorskom delu“. „Jedna slika govori vi\u0161e nego hiljadu re\u010di“, kao da slu\u0161am plitkoumne kretene na koje sam osu\u0111en. One \u0161to imaju re\u0161enje za sve i \u0161to bi svemu da obilato pou\u010de druge, one od kojih niko normalan ne \u017eeli ni\u0161ta da \u010duje, naprosto, kazao bi Arsen Dedi\u0107, „tipove koji su nam upropastili djetinjstvo“.<\/strong><\/p>\n

I koji ne znaju da popune op\u0161tu uplatnicu, o hiljadama re\u010di ne\u0107emo.<\/p>\n

Do\u0111e i taj trenutak, oprostismo se i urednik olovnim koracima po\u0111e ka ulazu u policijsku stanicu. Ko zna \u0161ta \u0107e biti, brinem, ali ne usplahireno, stalo\u017eeno. Da se ne la\u017eemo, racionalno razmatram mogu\u0107nost da odande iza\u0111e neko drugi, uprkos istoj osobi na fotografijama, neko promenjen.<\/p>\n

Ode Petar, usmeravam objektiv ka vrhu zgrade, neonka sija iza re\u0161etki, da se smrzne\u0161. Eto ti, maj\u010din sine, misli\u0161 lako je biti fotograf!<\/p>\n

Kad, eto u kadru moje prijateljice Jelene<\/strong>, uvek je dobro informisana, od toga \u017eivi, pa neka mi neko ka\u017ee da slu\u010dajnosti postoje. Ipak, postoje, iskreno je iznena\u0111ena, nije \u010ditala najavu Lukovi\u0107evog dru\u017eenja sa organima reda. Otkud ja tu<\/em><\/strong>? „Ma nemoj“, pravi \u0107irili\u010dno ‘f’ i gleda me ispod oka, „znam sve tvoje prijatelje, a pogotovu tebe, niko od tvojih ne radi u policiji, muva\u0161 pandurku, ili ne\u0161to kopa\u0161!?“<\/p>\n

Pominjem u sebi, sve sa erotskim predznakom, familiju bednog dojavnika, ispri\u010dah Jeleni istinu, iako mi ne be\u0161e do pri\u010de. Pro\u0161etasmo do ulaza u Pozori\u0161tance „Pu\u017e“, tek sad videh kako je te\u0161ko biti Autor. Slikam pu\u017ei\u0107a da se malo smirim. Ode i Jelena.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n
Sweet Home Vra\u010dar: Lukovi\u0107, freedom at last<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Vra\u0107am se na mesto naspram ulaza u policiju, \u010dini mi se da \u010dujem frekvenciju koju prepoznajem. A rekao je da ne\u0107e biti sva\u0111e. Kakva, stvarno, treba biti budala pa tu\u017eiti policiji Lukovi\u0107a. Do\u0111e nekakav auto pred sami ulaz u stanicu, ve\u0107 zami\u0161ljam Lukovi\u0107a u poznatoj zgradi, u 29. novembra (Cara Uro\u0161a). Zloglasnoj. Za one \u0161to su protiv vlasti.<\/p>\n

Ni\u0161ta od toga, iza\u0111e policajac iz kola, gleda me k’o krava mrtvo tele. I ja njega. \u0160eta on. \u0160etam i ja. Nadolazi mi kreativnost, fotografi\u0161em kantu za \u0111ubre na pe\u0161a\u010dkom prelazu i fotka dobija jo\u0161 kreativniji naziv: „Kanta za \u0111ubre na pe\u0161a\u010dkom prelazu<\/strong>: Intervencija u prostoru<\/strong>\u201d. Autor – moja malenkost, ve\u0107 vidim E-Novine i zadovoljno \u010ditateljstvo.<\/p>\n

Vrebam, ipak, kao zapeta pu\u0161ka, ‘nako, ba\u0161 \u0161aponji\u0107evsko-advokatski.<\/p>\n

Slikam ponovo ulaz u zgradu, i bli\u017eu okolinu. Rizikujem i sti\u010dem iskustvo.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n
Poruka za \u010civteli\u0107a: Ostani \u0111ubre do kraja<\/p>\n
Photo: Bojan Ton\u010di\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

Eto, na koncu i glodura, izlazi tobo\u017e nasmejan, dodu\u0161e, ne odaje utisak zlostavljane osobe. Znao sam da \u0107e ne\u0161to morati da propadne. Smeje se Lukovi\u0107, ka\u017ee, pro\u010ditao dvojici inspektora svoj tekst, izdikzirao ga kao izjavu. Ka\u017eem da verujem, on pomalo haoti\u010dno pominje razumne, prijatne, \u010dak, ljude sa kojima je razgovarao, njihovog zajedni\u010dkog poznanika kojeg je pomenuo (ozbiljnog advokata G.N<\/strong>, taj je, svojedobno, 9. maja 2000, vadio moju koleginicu Nata\u0161u i mene iz policije u \u017dabarima).<\/p>\n

Prise\u0107am se usmenog eseja Vojina Dimitrijevi\u0107a na temu za\u0161to Pera Lukovi\u0107 toliko psuje.<\/p>\n

I odlazim u no\u0107. \u0160to se vidi na kvadratnoj fotografiji. Crnoj. Snimio de\u017eurni policajac.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dramolet: Fotografske muke po glavnom uredniku Ispovest: Prvi put s Lukovi\u0107em u policiji Svedo\u010dio: Bojan Ton\u010di\u0107 Veli\u010dina slova: 38 minuta<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7935"}],"collection":[{"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7935"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7935\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7936,"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7935\/revisions\/7936"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7935"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7935"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/vestionline.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7935"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}