{"id":21643,"date":"2023-07-05T23:24:02","date_gmt":"2023-07-05T21:24:02","guid":{"rendered":"https:\/\/vestionline.com\/?p=21643"},"modified":"2023-07-05T23:24:02","modified_gmt":"2023-07-05T21:24:02","slug":"da-li-je-proizvodnja-cipova-ugrozena","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vestionline.com\/da-li-je-proizvodnja-cipova-ugrozena\/","title":{"rendered":"Da li je proizvodnja \u010dipova ugro\u017eena ?"},"content":{"rendered":"
\n
TEHNIKA<\/div>\n

Borba za sirovine budu\u0107nosti: blago u jednoj dr\u017eavi<\/h1>\n
Majkl Penke<\/span><\/a><\/div>\n
\n
\n
<\/div>\n<\/div>\n
<\/div>\n
https:\/\/p.dw.com\/p\/3sS9x<\/span><\/p>\n
<\/div>\n<\/div>\n<\/section>\n
\n

Mnogi od tih retkih materijala su ne tako davno bili samo kuriozitet u hemijskim laboratorijama: neki se presijavaju u nijansama ljubi\u010dastog, crvenog i srebrnog, neki izgledaju kao nekakav prljavi kamen\u010di\u0107, a jedan metal se topi na temperaturi va\u0161eg dlana. I svi ti materijali, kao \u0161to su kobalt, germanijum ili galijum imaju dve zajedni\u010dke osobine: u prirodi su izuzetno retki, a bez njih su ure\u0111aji budu\u0107nosti nezamislivi, od mobilnih telefona i elektri\u010dnih automobila, pa do solarnih panela.<\/p>\n

Evropska unija sastavila je spisak od 30 sirovina za koje trenutno nema alternative, a koje su od presudne va\u017enosti za tehnologije budu\u0107nosti, dakle od ra\u010dunara i robota, pa do bespilotnih letelica i vojnog sektora. U pore\u0111enju s \u010delikom, cementom ili naftom, \u010dija potro\u0161nja se meri u milionima tona, tih materijala je potrebno samo par hiljada tona godi\u0161nje. Ali sve ve\u0107i problem je to \u0161to njih nudi samo \u0161a\u010dica dr\u017eava sveta.<\/p>\n

\n
\n
\"Data\"Data<\/div>\n<\/div>\n<\/figure>\n

Kina \u2013 pa dugo, dugo niko<\/strong><\/p>\n

Najva\u017eniji izvori tih sirovina nalaze se u nekoliko regiona: na severu Ju\u017enoafri\u010dke Republike mo\u017ee se na\u0107i platina i vanadijum, Demokratska Republika Kongo je glavni izvor kobalta, a u pustinji Nevade u SAD ima berilijuma. Ali Kina je jedina zemlja koja ima pristup do \u010dak dve tre\u0107ine od tih 30 retkih materijala, uklju\u010duju\u0107i i antimon, barit i druge.<\/p>\n

Takav neravnomeran raspored tih materijala po na\u0161oj planeti odra\u017eava se i na svetsko tr\u017ei\u0161te: Kina je najve\u0107i i najva\u017eniji izvoznik ve\u0107ine tih sirovina, daleko ispred SAD ili Rusije. Pritom je ta dominacija samo delom posledica toga da su nalazi\u0161ta u Kini, a mnogo vi\u0161e je to rezultat sistematskih napora Pekinga da postane monopolista za klju\u010dne sirovine.<\/p>\n

\u201eKina strate\u0161ki razvija tehnologiju eksploatacije i procesuiranja, a danas je glavno tr\u017ei\u0161te Berza metala u \u0160angaju, a ne u Londonu\u201c, ka\u017ee Hans Ginter Hilpert, \u0161ef odeljenja za Aziju berlinske Fondacije nauka i politika (SWP). \u201eJo\u0161 je Deng Sjaoping rekao: \u2019Srednji istok ima naftu, ali Kina ima retke metale\u2019. A to je bio tek po\u010detak.\u201c<\/p>\n

\n
\n
\"U\"U<\/div>\n<\/div>
U rudnicima na severu Kine bageri iskopavaju rude koje sadr\u017ee retke metaleFoto: AP Photo\/AP Images\/picture alliance<\/small><\/figcaption><\/figure>\n

Ne samo eksploatacija,\u00a0<\/strong>ve\u0107\u00a0<\/strong>i prerada<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 1987. je taj nekada\u0161nji lider Kine po\u010deo da podsti\u010de dominaciju svoje zemlje kada je re\u010d o tim sirovinama, i to ne samo u njihovom va\u0111enju iz zemlje, ve\u0107 i u preradi. Tako se i destilacija i taljenje takvih metala pre svega radi u Kini: \u201eOna je razvila tehnologiju jedinstvenu u svetu\u201c, ka\u017ee Hilpert. \u201e\u010cak i ako se na\u0111u neka alternativna nalazi\u0161ta, ve\u0107ina prerade obavlja se u Kini pa se tek onda to nudi na svetskom tr\u017ei\u0161tu.\u201c<\/p>\n

Isto tako, ako ne\u010dega u Kini nema, ona ta zemlja ula\u017ee sve napore da preuzme eksploataciju u nekoj drugoj zemlji. Tako kineske firme organizuju va\u0111enje kobalta u DR Kongu ili platine u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici. Isto se radi i s materijalima kojih ima u izobilju, kao \u0161to su fluorit ili silicijum koji je neophodan za solarne panele.<\/p>\n

Nema\u010dki stru\u010dnjak za Aziju Hilpert dodaje da takvoj kineskoj politici u velikoj meri idu na ruku i nedovoljni propisi, bilo da je re\u010d o propisima za za\u0161titu \u017eivone sredine ili o propisima za bezbednost na radu i o pristojnim nadnicama. A koriste se i protekcionisti\u010dke mere kako bi kineska preduze\u0107a zadr\u017eala vode\u0107u ulogu. \u201eNa kraju su Kinezi svojim povoljnim cenama uspeli da uni\u0161te svu konkurenciju na tr\u017ei\u0161tu\u201c, ka\u017ee Hilpert.<\/p>\n

To se doslovno vidi u statistici, jer deset najve\u0107ih izvoznika na svetu nakon Kine pokriva 35 odsto ponude, a sama Kina \u010dak 45 procenata.<\/p>\n

\n
\n
\"Utovar\"Utovar<\/div>\n<\/div>
Utovar rude u luci LijanjungangFoto: Wang chun lyg\/Imaginechina\/picture alliance<\/small><\/figcaption><\/figure>\n

\u201eProblem\u201c rata i ljudskih prava<\/strong><\/p>\n

Monopol Kine nije jedina opasnost za snabdevanje u budu\u0107nosti: mnoge te sirovine dolaze iz zemalja Azije ili Afrike u kojim ve\u0107 godinama besne ratovi, vlada korupcija ili im je na \u010delu neki diktator. Kobalt je odli\u010dan primer: gotovo 60 osto tog metala dolazi iz DR Konga. On se smatra i \u201ekonfliktnim mineralom\u201c, jer upravo njegova eksploatacija i prodaja tamo\u0161njim milicijama donosi novac za oru\u017eje i za nove sukobe.<\/p>\n

Nije mnogo bolje ni sa jo\u0161 desetak drugih retkih sirovina koje dolaze iz zemalja prakti\u010dno bez pravne sigurnosti i gde caruje korupcija. Zato nisu sigurne isporuke antimona, bizmuta, galijuma, germanijuma i drugih retkih metala koji sti\u017eu iz Tad\u017eikistana, Laosa, ali i iz Rusije pa i iz same Kine. Iz Rusije i Kine sti\u017eu i magnezijum, niobijum, fosfor ili volfram, a tu su jedine alternative Kazahstan ili Vijetnam.<\/p>\n

Tako\u0111e, za razliku od kineskih, kompanije sa Zapada koje se time bave povremeno se suo\u010davaju s pozivima na bojkot, a kritikuju ih i humanitarne organizacije, onda kada je njihovo poslovanje povezano s brutalnom eksploatacijom radnika ili uni\u0161tavanjem okoline. Tako je 2019. \u0161vajcarska rudarska kompanija\u00a0Glencore<\/em>\u00a0objavila da \u0107e zatvoriti svoj rudnik Mutanda na jugu DR Konga. Svoju odluku je obrazlo\u017eila ve\u0107im da\u017ebinama i tro\u0161kovima eksploatacije, padu cene kobalta, ali i zbog protesta \u0161to na taj na\u010din podr\u017eava nastavak rata i ubijanja u toj afri\u010dkoj zemlji. Ipak, trebalo bi dodati da i dan-danas, dve godine kasnije, taj rudnik jo\u0161 nije zatvoren. Iz \u0161vajcarske firme saop\u0161tavaju da se rudnik samo \u201eodr\u017eava\u201c.<\/p>\n

\n
\n
\"Data\"Data<\/div>\n<\/div>\n<\/figure>\n

Imamo li to i mi?<\/strong><\/p>\n

Kako bi za ebe obezbedila te materijale budu\u0107nosti, Evropska unija razvija i novu strategiju. S jedne strane je re\u010d o pravnim koracima u slu\u010daju da izvoz bude ograni\u010den ili \u010dak zabranjen. Tako je ve\u0107 2012. EU, zajedno sa SAD i Japanom, podigla tu\u017ebu protiv Kine pred Svetskom trgovinskom organizacijom (STO) zbog njenih izvoznih kvota za te retke sirovine. I Kina je tu morala da popusti. Sli\u010dnu \u017ealbu pred STO Evropska unija podigla i protiv Indonezije, gde je formirano radna grupa koja bi trebalo da re\u0161i tamo\u0161nje restrikcije.<\/p>\n

Ali Evropska unija \u010dini i druge korake. Nekada se smatralo da nafte ima u izobilju samo na Bliskom istoku, pa se ta sirovina nije ni tra\u017eila na drugim mestima sve dok nije bilo velike potrebe za njom. Zato je Europska komisija pozvala sve svoje \u010dlanice da potra\u017ee mogu\u0107a nalazi\u0161ta na njihovim teritorijima \u201ekoja bi mogla da budu operativna do 2025\u201c, kako je rekao jedan predstavnik Evropske komisije.<\/p>\n

\n
\n
\"Data\"Data<\/div>\n<\/div>\n<\/figure>\n

Zadatak Evropskog saveza za sirovine, mre\u017ee koja se uglavnom sastoji od rudarskih kompanija, jeste da se i finansijski pomogne u pro\u0161irenju postoje\u0107ih kapaciteta ili pronala\u017eenje novih nalazi\u0161ta kako bi se \u201epove\u0107ala nezavisnost EU u lancu snabdevanja sirovina neophodnih za ve\u0107inu industrijskih ekosistema EU, kao \u0161to su obnovljiva energija, odbrana i istra\u017eivanje svemira\u201c.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan mogu\u0107i izvor mogla bi da bude i recikla\u017ea takvih sirovina \u2013 iako je upitno da li bi to zaista moglo zna\u010dajnije da pove\u0107a nezavisnost EU od tih sirovina.<\/p>\n

Ovaj tekst je prvi deo DW-serijala\u00a0<\/em>o sirovinama budu\u0107nosti. Drugi i tre\u0107i deo objavi\u0107emo u subotu 24. i nedelju 25. aprila.<\/em><\/p>\n

Pratite nas i na\u00a0Fejsbuku<\/a>, preko\u00a0Tvitera<\/a>, na\u00a0Jutjubu<\/a>, kao i na na\u0161em nalogu na\u00a0Instagramu<\/a>.<\/em><\/p>\n<\/div>\n