{"id":20446,"date":"2023-04-30T07:20:25","date_gmt":"2023-04-30T05:20:25","guid":{"rendered":"https:\/\/vestionline.com\/?p=20446"},"modified":"2023-04-30T07:20:25","modified_gmt":"2023-04-30T05:20:25","slug":"studije-o-promenama-koje-slede","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vestionline.com\/studije-o-promenama-koje-slede\/","title":{"rendered":"Studije o promenama koje slede"},"content":{"rendered":"
\n

Studija: Novac i susjedi pokre\u0107u ljude da ispravno djeluju puno vi\u0161e od obrazovanja<\/h1>\n
\n
\n
<\/a><\/div>\n
\n
Pi\u0161e:\u00a0Nenad Jari\u0107 Dauenhauer<\/a><\/div>\n
19:38, 29. travnja 2023.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\"Studija:<\/div>
Foto: Shutterstock<\/span><\/figcaption><\/figure>\n
\n
\n
\n

PODACI pokazuju da je prosje\u010dna temperatura u Europi u posljednjem petogodi\u0161njem razdoblju bila oko 2.2 \u00b0C iznad prosjeka predindustrijske ere (1850.-1900.) te da je 2022. bila druga najtoplija godina od kada postoje mjerenja. Ljeto 2022. bilo je u Europi najtoplije ikada zabilje\u017eeno.<\/p>\n

Morski led oko Antarktike dosegao je 21. velja\u010de 2023. najmanju povr\u0161inu od 1,79 milijuna \u010detvornih kilometara. To je smanjenje od oko 130 000 \u010detvornih kilometara u odnosu na prethodnu rekordno nisku razinu dosegnutu 25. velja\u010de 2022., \u0161to je razlika koja je jednaka podru\u010dju veli\u010dine dr\u017eave New York.<\/p>\n

Pritom treba istaknuti da su europski rekordi ostvareni unato\u010d tome \u0161to je posljednjih godina na djelu fenomen poznat kao\u00a0La Ni\u00f1a koji u sjevernoj hemisferi ima rashla\u0111uju\u0107i efekt.<\/p>\n

Dodatno treba uzeti u obzir \u010dinjenicu da se Europa, a osobito Mediteran zagrijava br\u017ee od ostatka svijeta..Prema\u00a0UNEP-u<\/a>\u00a0Sredozemno podru\u010dje zagrijava se oko 20% br\u017ee od globalnog prosjeka, \u0161to podrazumijeva pove\u0107ani pritisak na ve\u0107 napregnute ekosustave i na ranjiva gospodarstva i dru\u0161tva.<\/p>\n

Znanstveni je konsenzus da su ljudske aktivnosti, posebno izgaranje fosilnih goriva i posljedi\u010dno pove\u0107anje emisija stakleni\u010dkih plinova, glavni uzrok klimatskih promjena, koje su dugoro\u010dno najve\u0107a ugroza za Zemlju i \u010dovje\u010danstvo budu\u0107i da \u0107e njihove posljedice dovesti do porasta razina mora, ekstremnih vremenskih uvjeta i gubitka bioraznolikosti.<\/p>\n

Stoga stru\u010dnjaci isti\u010du da je va\u017eno shvatiti da smo svi dio problema te da je rje\u0161enje mogu\u0107e samo ako svi sura\u0111ujemo i preuzmemo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, ne samo politi\u010dari i industrije.<\/p>\n

U tom kontekstu klju\u010dno je pitanje kako najbolje potaknuti ljude na pona\u0161anja koja su prihvatljivija za klimu, kao \u0161to su primjerice vo\u017enja autobusom umjesto vo\u017enje automobilom ili smanjivanje ku\u0107ne potro\u0161nje energije.<\/p>\n

Analiza stotina studija<\/h3>\n

Novo istra\u017eivanje objavljeno u \u010dasopisu\u00a0Proceedings of the National Academy of Sciences<\/a>\u00a0poku\u0161alo je prona\u0107i odgovor na ovo pitanje.<\/p>\n

Tim koji je radio na njemu objedinio je rezultate 430 pojedina\u010dnih studija provedenih na tu temu.<\/p>\n

U prvom dijelu studije autori su analizirali koji su na\u010dini poticanja ljudi na klimatski osvije\u0161teno pona\u0161anje u\u010dinkovitiji, a koji manje u\u010dinkoviti, a u drugom koja je pona\u0161anja lak\u0161e, a koja te\u017ee promijeniti tako da postanu klimatski prihvatljivija.<\/p>\n

Koji su poticaji naju\u010dinkovitiji?<\/h3>\n

\u0160est intervencija poticanja koje su znanstvenici istra\u017eili u prvom dijelu studije bile su:<\/p>\n

1. Apeliranje – Poticanje ljudi da djeluju odr\u017eivije, primjerice da \u0161tede struju, apeliranjem na njihove vrijednosti ili odgovornosti<\/p>\n

2. Obavezivanje – Intervencije kojima se ljudi poku\u0161avaju motivirati postavljanjem odre\u0111enih osobnih i javnih ciljeva<\/p>\n

3. Obrazovanje – Suo\u010davanje ljudi s \u010dinjenicama i podacima. Primjeri su informativni letci ili videozapisi, statistike, prakti\u010dni savjeti, energetske oznake na ure\u0111ajima isl.<\/p>\n

4. Povratne informacije – Pru\u017eanje informacija pojedincima i ku\u0107anstvima o njihovim pro\u0161lim pona\u0161anjima, primjerice o dosada\u0161njoj potro\u0161nji vode i elektri\u010dne energije ili o recikliranju<\/p>\n

5. Financijski poticaji – Poticanje nagra\u0111ivanjem za djelovanje na odr\u017eiv na\u010din, poput financijskih nagrada i naknada ili u\u0161teda<\/p>\n

6. Dru\u0161tvena usporedba – Isticanje proekolo\u0161kog pona\u0161anja ili stavova drugih ljudi, primjerice u obliku pru\u017eanja informacija o potro\u0161nji energije u drugim sli\u010dnim ku\u0107anstvima, o postavljanju solarnih panela ili o recikliranju kod susjeda i drugih \u010dlanova zajednice.<\/p>\n

Naju\u010dinkovitiji je dru\u0161tveni pritisak, a najslabija edukacija<\/h3>\n

Rezultati studije pokazali su da su najve\u0107i u\u010dinak imale intervencije u kojima su kori\u0161tene socijalne usporedbe, d = 0.37, i financijski poticaji, d = 0.32. Apeliranje, d = 0.28, i obavezivanje, d = 0.27, imali su ne\u0161to manje u\u010dinke. Najmanji u\u010dinci utvr\u0111eni su za intervencije u kojima su kori\u0161tene povratne informacije, d = 0.16, i obrazovanje, d = 0.09.<\/p>\n

Ovdje je d tzv. Cohenova veli\u010dina u\u010dinka.\u00a0U psihologiji, veli\u010dina tog u\u010dinka mo\u017ee se procijeniti na temelju sljede\u0107ih op\u0107ih smjernica:<\/p>\n

Za d = 0,20 u\u010dinak se smatra\u00a0malim.<\/p>\n

Za d = 0,50 u\u010dinak se smatra srednjim.<\/p>\n

Za d = 0,80 ili vi\u0161e, u\u010dinak se smatra velikim.<\/p>\n

Na temelju ovih smjernica, Cohenov d = 0,09, zabilje\u017een u intervenciji edukacijom, smatra se malom veli\u010dinom u\u010dinka. To zna\u010di da razlika izme\u0111u dvije skupine \u2013 one koja je bila izlo\u017eena edukaciji i one koja nije (kontrolne skupine) – postoji, ali je relativno mala.<\/p>\n

S druge strane, Cohenov d = 0,32, zabilje\u017een u intervenciji socijalnom usporedbom, smatra se srednjom veli\u010dinom u\u010dinka, \u0161to zna\u010di da je razlika izme\u0111u dvije skupine zna\u010dajna te da \u0107e vjerojatno imati prakti\u010dni zna\u010daj.<\/p>\n

Rezultat je razo\u010daravaju\u0107i za edukatore, ali o\u010dekivan<\/h3>\n

Edukatore ovi rezultati mogu iznenaditi ili obeshrabriti, me\u0111utim, oni su zapravo o\u010dekivani.<\/p>\n

Prije svega, treba imati na umu da je edukacija va\u017ena jer ljude treba educirati da bi uop\u0107e postali svjesni da problem postoji.<\/p>\n

Osim toga, koautor studije Magnus Bergquist, psiholog sa Sveu\u010dili\u0161ta G\u00f6teborg u \u0160vedskoj, ka\u017ee da je odavno poznata stvar da edukacija o \u010dinjenicama sama po sebi nije jako u\u010dinkovita kada treba mijenjati pona\u0161anje.<\/p>\n

Primjerice, isti\u010de, samo saznanje da trebamo vi\u0161e vje\u017ebati ili piti manje alkohola ne zna\u010di da \u0107emo to i u\u010diniti.<\/p>\n

„Samo znati da je ne\u0161to ispravno, zdravo ili ekolo\u0161ki prihvatljivo nije dovoljan model za promjenu pona\u0161anja“, rekao je Bergquist.<\/p>\n

Sna\u017ean efekt dru\u0161tvenog pritiska<\/h3>\n

Kako smo naveli, istra\u017eivanje je pokazalo da dru\u0161tveni pritisak ima najja\u010di u\u010dinak na promjenu pona\u0161anja. Takav pritisak mo\u017ee poprimiti pasivne oblike, kao \u0161to je primjerice uo\u010davanje \u010dinjenice da je ve\u0107ina na\u0161ih susjeda na krovove postavila solarne plo\u010de ili da kupuju elektri\u010dne automobile.<\/p>\n

No jo\u0161 sna\u017enije mo\u017ee djelovati aktivan socijalni pritisak, primjerice izvje\u0161\u0107a koja uspore\u0111uju na\u0161u potro\u0161nju energije s potro\u0161njom energije na\u0161ih susjeda.<\/p>\n

„Kada je odluka te\u0161ka, biramo da slijedimo“<\/h3>\n

Darko Pol\u0161ek, profesor sociologije na studiju antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ka\u017ee kako prema nekim bihevioralnim ekonomistima ljudi \u010desto donose odluke u skladu s tim kako se pona\u0161a ve\u0107ina ili netko koga do\u017eivljavaju kao uzor.<\/p>\n

„Ljudi su \u010desto suo\u010deni s kompliciranim problemima na koje ne mogu dati jednostavne i jednozna\u010dne odgovore, kao \u0161to su problemi klimatskih promjena. Tada koriste tzv. heuristike, razne oblike pojednostavljenja, brzih pre\u010dica u dono\u0161enju odluka, kao \u0161to je primjerice opona\u0161anje drugih“, ka\u017ee Pol\u0161ek.<\/p>\n

„Poznati biolog Richard Dawkins jednom je napisao kako u prirodi obi\u010dno ima smisla biti u sredini krda. Svatko tko je na rubu ili odluta, bit \u0107e prvi na udaru predatora. U drugim situacijama ljudi \u0107e evolucijski slijediti svoje uzore, osobe od povjerenja, osobe kojima vjeruju ili koje u njihovim o\u010dima imaju autoritet“, pojasnio je.<\/p>\n

Agencije za poticanje ljudi na dono\u0161enje odluka<\/h3>\n

U svijetu, ka\u017ee, postoji niz agencija i instituta koji se bave poticanjem ljudi na dono\u0161enje odluka.<\/p>\n

„Postoje primjerice slu\u017ebeni, dr\u017eavni instituti kao \u0161to su Behavioural Insights Team (BIT) u Velikoj Britaniji, tzv. Nudging Unit u Bijeloj ku\u0107i te program EAST Svjetske banke koji se oslanjaju na spoznaje bihevioralne ekonomije. Budu\u0107i da ljudi u slo\u017eenim situacijama te\u0161ko donose odluke, te institucije nastoje prona\u0107i na\u010dine da potaknu ljude da donesu dobre, odnosno racionalne odluke. U kratici EAST E zna\u010di ‘easy’, tj. lako, A je kratica za atraktivno, S za socijalno, a T za pravovremeno, od ‘timely’. Primjer poticanja olak\u0161avanjem je da se u Africi, u nastojanju da se smanji smrtnost djece, uz spremnike za vodu postavljaju posude s klorom kako bi ljudi s manje straha od zara\u017eavanja mogli i htjeli koristiti vodu. Primjer za atraktivnost je da se kod dobivanja kredita smanji slo\u017eenost prezentacije izbora kako bi se ljudi lak\u0161e odlu\u010dili za neki od njih. Primjer za socijalno mo\u017ee biti da se ljudima dostavi uvid u to tko je od susjeda na vrijeme platio struju ili tko je imao manji ra\u010dun. Primjer za pravovremenost je da se ljude SMS-om podsje\u0107a da bi trebali na vrijeme platiti parking“, ka\u017ee Pol\u0161ek.<\/p>\n

Poticaji na nesvjesnoj razini mogu biti u\u010dinkovitiji<\/h3>\n

No sve su to poticaji koji djeluju na svjesnoj razini, a\u00a0Pol\u0161ek ka\u017ee da su naju\u010dinkovitiji oni koji djeluju na nesvjesno.<\/p>\n

„Primjerice glazba u prodavaonicama, posteri s lijepim \u017eenama ili s velikim o\u010dima koji u\u010dinkovitije sprje\u010davaju kra\u0111e, muhe u pisoaru i sli\u010dne stvari koje su nalik na posve ordinarne marketin\u0161ke manipulacije. Jedan od vrlo u\u010dinkovitih na\u010dina poticanja ljudi da donesu dobre odluke je – zakon, \u010dak i kada ljudi tog zakona uop\u0107e nisu svjesni. Primjerice, kada ure\u0111ujete sustav donacije organa, mo\u017eete ga postaviti na dva na\u010dina. U prvoj varijanti ljudi trebaju dati suglasnost da postanu darivatelji organa. To od njih zahtijeva odre\u0111eni trud, me\u0111u ostalim, da odu na izabrano mjesto gdje \u0107e potpisati tu suglasnost. Drugi sustav podrazumijeva da su svi ljudi implicitni darivatelji organa, osim ako, ponovno, sami ulo\u017ee dodatan trud i potra\u017ee mjesto gdje se potpisuje da ne \u017eele biti donatori organa“, navodi.<\/p>\n

„U obje situacije ljudi naj\u010de\u0161\u0107e ne ula\u017eu taj trud. Stoga u prvoj varijanti ima manje darivatelja organa, a u drugoj vi\u0161e. Osim toga, to pitanje darivanja organa je slo\u017eeno. Ljudima se o tome \u0161to \u0107e biti s njima nakon \u0161to preminu uop\u0107e ne da razmi\u0161ljati i stoga ne rade ni\u0161ta premda te na\u0161e odluke imaju itekako va\u017ene socijalne posljedice. Ljudi \u0107e u pravilu zbog ‘kognitivne lijenosti’ odgoditi ili pak u potpunosti ‘zaboraviti’ na odluku. Ne\u0107e, naime, u\u010diniti ni\u0161ta. \u010cak i kada ljudi racionalno znaju \u0161to je dobro, a \u0161to ne, to ne zna\u010di da \u0107e djelovati u skladu sa svojim ‘objavljenim’, tj. racionalnim ciljevima. Potrebno ih je dodatno motivirati da djeluju. Stoga me rezultati ovog istra\u017eivanja uop\u0107e ne \u010dude“, obja\u0161njava Pol\u0161ek.<\/p>\n

Za\u0161to je racionalnost tako slaba?<\/h3>\n

Tu se mo\u017ee postaviti pitanje za\u0161to je racionalnost tako slaba u poticanju na ispravno djelovanje.<\/p>\n

Pol\u0161ek ka\u017ee da postoje brojna filozofska tuma\u010denja, od platoni\u010dkih do humeovskih.<\/p>\n

„Prema platoni\u010dkoj verziji razum je jaha\u010d, odnosno voditelj. On je u sedlu i kontrolira ‘slona’ strasti. Naprotiv, prema Humeu razum jest i treba ostati rob strasti te nikada ne smije pretendirati ni na kakvu drugu funkciju nego da im slu\u017ei. Hume je time htio re\u0107i da je razum organ naknadnih opravdanja onoga \u0161to strasti rade same od sebe. Cijela disciplina tzv. neuroekonomije bavi se isklju\u010divo time da locira dijelove mozga koji se aktiviraju neposredno prije ili tijekom dono\u0161enja odluka. Mo\u017eda je rije\u010d o amigdali, centru za osje\u0107aje, posebno straha i stresa“, ka\u017ee na\u0161 sugovornik.<\/p>\n

„Tada \u0107e taj neuronski ili hormonski impuls rezultirati jednom vrstom reakcija, dok \u0107e aktiviranje frontalnog korteksa, koji je aktivan pri ‘racionalnijim’, kognitivnim funkcijama, rezultirati bitno druk\u010dijom odlukom. Bihevioralni ekonomisti pri\u010daju o brzom i automatskom sistemu 1 i o sporom i deliberativnom sistemu 2. No gre\u0161ke u na\u0161em odlu\u010divanju obi\u010dno nastaju kada izabiremo krivi sistem za dono\u0161enje odluka: kada previ\u0161e razmi\u0161ljamo o ne\u010demu \u0161to bismo morali odlu\u010diti ‘automatski’, primjerice popiti vodu, razodjenuti se pri vru\u0107ini isl., ili obrnuto, kada intuitivno donosimo odluku za koju bi trebalo upotrijebiti malo vi\u0161e mozga“, tuma\u010di Pol\u0161ek.<\/p>\n

\u0160to su ljudi spremniji, a \u0161to manje spremni mijenjati?<\/h3>\n

U drugom dijelu istra\u017eivanja znanstvenici su poku\u0161ali utvrditi koje vrste klimatski osvije\u0161tenih aktivnosti \u0107e ljudi biti vi\u0161e spremni prihvatiti i provesti u djelo, a koje manje.<\/p>\n

Tim je u studiji istra\u017eio proekolo\u0161ka pona\u0161anja koja su klasificirana u pet \u0161irih kategorija:<\/p>\n

1. O\u010duvanje – Pona\u0161anja poput \u0161tednje vode ili elektri\u010dne energije<\/p>\n

2. Potro\u0161nja – Primjerice smanjenje konzumacije mesa ili bacanja hrane<\/p>\n

3. Bacanje sme\u0107a – Ispravno odlaganje otpada nasuprot bacanju u okoli\u0161<\/p>\n

4. Recikliranje – Ponovna upotreba proizvoda ili odlaganje u prikladne spremnike za recikliranje<\/p>\n

5. Pona\u0161anje u prijevozu – Kori\u0161tenje automobila nasuprot javnom prijevozu, hodanju i vo\u017enji biciklom.<\/p>\n

Najlak\u0161e ispravno bacamo sme\u0107e, a najte\u017ee odustajemo od auta<\/h3>\n

Rezultati ovog dijela istra\u017eivanja pokazali su da su ljudi daleko najspremniji pridr\u017eavati se ispravnog bacanja sme\u0107a, d = 0.522. Promicanje recikliranja, d = 0.27, o\u010duvanja, d = 0.25, i potro\u0161a\u010dkih pona\u0161anja, d = 0.20, ne\u0161to je manje u\u010dinkovito, ali jo\u0161 uvijek statisti\u010dki zna\u010dajno. Pokazalo se da je najte\u017ee promijeniti pona\u0161anje u prometu, tu je u\u010dinak bio d = 0.08.<\/p>\n

No autori isti\u010du da \u010dak i relativno mali porast u postotku ljudi koji koriste prijevoz prihvatljiviji za klimu mo\u017ee smanjiti emisije vi\u0161e od velike promjene u pona\u0161anju kao \u0161to je recikliranje, koje u tome ima manji u\u010dinak.<\/p>\n

„Te\u017ee je nekoga natjerati da se vozi biciklom ili autobusom umjesto autom u usporedbi s ga\u0161enjem svjetla kad iza\u0111e iz sobe“, rekao je koautor studije i psiholog Matthew Goldberg, direktor eksperimentalnog istra\u017eivanja na programu sveu\u010dili\u0161ta Yale.<\/p>\n

„No, iako je pona\u0161anje u prometu puno te\u017ee mijenjati, ono ima jako velik utjecaj“, dodao je.<\/p>\n

Za\u0161to se \u010dvrsto dr\u017eimo uvjerenja unato\u010d \u010dinjenicama?<\/h3>\n

Ovdje nije na odmet podsjetiti da su znanstvenici proveli brojna istra\u017eivanja kako bi otkrili za\u0161to se ljudi dr\u017ee nekih uvjerenja unato\u010d tome \u0161to ih \u010dinjenice demantiraju (s promjenama u pona\u0161anju je jo\u0161 te\u017ee).<\/p>\n

Ona su pokazala da postoji vi\u0161e fenomena koji to poma\u017eu objasniti.<\/p>\n

Me\u0111u ostalim, to su:<\/p>\n

1. Sklonost ustrajnosti u uvjerenjima – Unato\u010d novim informacijama ljudi nisu skloni lako odstupiti od sustava vjerovanja koji su jednom prihvatili jer je on dio njihovog identiteta<\/p>\n

2. Pristranost potvrde \u2013 Dobro je poznata pojava da volimo uo\u010davati samo ono \u0161to potvr\u0111uje na\u0161a uvjerenja, a previ\u0111ati \u010dinjenice koje nam govore suprotno<\/p>\n

3. Izbjegavanje kompleksnosti \u2013 Dono\u0161enje odluka temeljenih na znanosti je komplicirano i zahtijeva mnogo mentalne energije. Zastra\u0161eni te\u0161kim konceptima koje te\u0161ko razumiju, ljudi pribjegavaju jednostavnim obja\u0161njenjima iako ona mo\u017eda nisu to\u010dna<\/p>\n

4. Iluzija eksplanatorne dubine – Ljudi \u010desto misle da razumiju problem dovoljno dobro da mogu imati mi\u0161ljenje o njemu. U tom je kontekstu poznat tzv. Dunning Krugerov efekt – kognitivna pristranost koja se odnosi na tendenciju ljudi nekompetentnih za odre\u0111ena podru\u010dja da precjenjuju svoje sposobnosti i znanja, dok su istovremeno kompetentni ljudi skloniji podcjenjivati svoje sposobnosti (grafikon dolje)<\/p>\n

5. Popunjavanje \u0161upljina neznanja la\u017enim uzro\u010dnostima – Ljudima nije ugodno \u017eivjeti s neznanjem o tome za\u0161to se odre\u0111ene stvari doga\u0111aju. Stoga ljudski mozak, koji je ustrojen da pronalazi i prepoznaje obrasce u svojem okru\u017eenju jer je to bilo va\u017eno za opstanak, ima tendenciju pripisati uzro\u010dnost doga\u0111ajima na temelju doga\u0111aja poslije kojih su uslijedili. Drugim rije\u010dima, iako je rije\u010d o korelaciji, ljudi su skloni pronalaziti uzro\u010dnost<\/p>\n

6. Slabo razumijevanje rizika – Ljudi su skloni odbaciti rizik obavljanja svakodnevnih aktivnosti, poput plivanja ili vo\u017enje, dok precjenjuju rizike onih koje su im nepoznate i nad kojima nemaju kontrolu, kao \u0161to je primjerice cijepljenje. Psiholozi, bihevioralni ekonomisti i neuroznanstvenici ovu tendenciju nazivaju nelinearnom procjenom vjerojatnosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/div>\n

 <\/p>\n

Osobito je te\u0161ko utjecati na pona\u0161anja u vezi s klimatskim promjenama<\/h3>\n

Za kraj, treba uzeti u obzir da su klimatske promjene kompleksna pojava koja se odvija relativno sporo te da proklimatske promjene u pona\u0161anju zahtijevaju nezanemarive \u017ertve i odricanja. Tu je potrebno vi\u0161e od promjene mi\u0161ljenja, odnosno uvjerenja. Za zna\u010dajniju promjenu pona\u0161anja, koja \u010desto uklju\u010duje investiranje energije, vremena i resursa, potreban je dodatan poticaj.<\/p>\n

\n

***<\/p>\n

Novu knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jari\u0107a Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, mo\u017eete nabaviti\u00a0ovdje<\/a>.<\/em><\/p>\n