Što se tiče sukoba u Gazi, tu je sve jasno. Zna se ko je agresor, ko napada i ko se brani, ko je žrtva. Agresor je teroristička organizacija Hamas, čiji je krajnji cilj uništenje države Izrael. Žrtva je Izrael koji se brani. Brani svoju teritoriju i pravo na postojanje.

Što se tiče civilnih žrtava “i neodmerenog odgovora Izraela” na šta se odnose glavne primedbe na stranu  Izraela, možda bi trebalo da se vratimo 70 godina unazad i podsetimo Drugog svetskog rata. Godine 1939. nacistička Nemačka ušla je u rat sa Velikom Britanijom i započela je surovo bombardovanje engleskih gradova. Grad Konventri skoro da je bio sravnjen sa zemljom. Uz bombe išle su i velike civilne zrtve. Odmazda Engleza a zatim i Amerikanaca bila  je isto tako surova. Na kraju rata, 1945 god, većina nemačkih gradova bila je sravnjena sa zemljom. Agresor je trebalo da bude kažnjen. Tada niko nije osudjivao Angloamerikance. Mnogobrojne NVO, opozicija, krajnja levica krajnja desnica ostali su nemi. U ono vreme to se smatralo opravdanim – trebalo je uništiti nacističku Nemačku.

Sve to, ali u daleko blažoj formi i daleko manjih razmera dešava se i danas u sukobu izmedju Hamasa i Izraela. Sukob se odvija po već utvrdjenom scenariju. Sukob počinje sa lansiranjem Hamasovih raketa, koje su u zadnje vreme sve dužeg dometa i sve ubojitije. Izraelska strana pokušava da se odbrani bombardovanjem lansirnih rampi i svojim novim antiraketnim sistemom, ali rakete i dalje lete. Sukob  se zaoštrava i na kraju Izrael mora vojno da interveniše. Specifičnost ovog sukoba, za razliku od onog od pre 70 godina, je da Hamas postavlja te lansirne rampe u gusto naseljenim delovima grada, postavlja ih u civilne objekte, škole, bolnice, prostorije UN! I kao posledica toga civilne žrtve su neminovne.

Logika rata, pravila vojnih sukoba je jasna. Ove škole i bolnice sada više nisu škole i bolnice to su sada vojni ciljevi koje treba eliminisati. Izraelska strana preduzima čitav niz, neuobičajenih mera, za vojne sukobe, čak i na svoju štetu da bi umanjila civilne žrtve. Baca letke sa upozorenjima da civili napuste mesta sukoba. Čak i u ličnom telefonskom kontaktu upozorava pojedince da napuste svoje stanove gde se očekuju sukobi borbena dejstva, itd. Pukovnik engleskih oružanih snaga i vojni zapovednik u Avganistanu i u drugim ratnim sukobima Ričard Kemp, u nekoliko navrata  (i pred forumom UN) potvrdio je  da je izraelska armija u sukobu u Gazi, jedna od najhumanijih i najmoralnijih  u svetu.Misljenje i stav profesionalca pukovnika Ričarda Kempa svakako da ima veću tezinu od gomile “analiticara” i prepisivača koji uzimaju sebi za pravo da daju ocenu o sukobu u Gazi.

Većina “dušebrižnika” i “novokomponovanih  humanitaraca” zatim  pojedine institucije UN-a, krajnja levica, krajnja desnica i deo svetskih medija to ne shvata ili ne želi da shvati i dalje nastavlja da daje svoje ocene o sukobu u Gazi. Podiže se medijska buka i vrši pritisak više na Izrael, manje na Hamas da se sukob obustavi. Glavni razlog su civilne žrtve. Gubi se iz vida da Hamas te žrtve, za koje je i sam krivac obilato koristi da bi pridobio simpatije javnosti i sveta. Ono što ga najmanje zanima i brine to su te žrtve stanovnika Gaze. U prilog takvog prekida sukoba dobrim delom doprinose i gomile nezainteresovanih i zavedenih ljudi koji glavna saznanja o sukobu dobijaju iz “objektivnih medija.“

Sukob prestaje. Teroristi stresu prašinu sa svojih maskirnih uniformi, ohrabreni ponašanjem i podrrskom dela medjunarodne zajednice i spremaju se za novi sukob. Hamas se ponovo naoružava, zahvaljujući svom patronu Iranu, kopa i dalje podzemne tunele prema granici sa Izraelom i sprema se za novi sukob.

Taj sukob se ponavlja, po istom scenariju vec 2-3 puta. S obzirom da Hamas i dalje kopa tunele i ponovo počinje sa lansiranjem raketa može se očekivati u narednih nekoliko meseci ili možda 1-2 godine da dodje do novog sukoba. Hamas ne odustaje od svog ”svetog cilja“ da uništi Izrael. Izrael nema izbora – mora da se brani! I kada ponovo u gusto naseljenim delovima Gaze i uz namerno uvlačenje civila u sukob i uz ponovno postavljanje raketnih lansera u civilne objekte i kada uz stalne napore Izraela da putem preliminarnih obaveštenja upozori civilno stanovništvo, makar i na svoju štetu, i kada broj civilnih žrtava počne ponovo da raste može se očekivati ista reakcija i isti ishod. Ukoliko medjunarodna zajednica, ne ucini napor i ne odredi ko je agresor a ko je zrtva. Ako sve bude po starom i u sledećem sukobu Hamas prodje nekažnjeno, to će biti još jedna pobeda za Hamas. I očigledan poraz humanitarnog dela medjunarodne zajednice.

Ta dvostruka merila, taj dvostruki moral, kada su u pitanju Izrael i drugi, trebalao bi da nas zabrine. Moralni barometar današnjeg sveta je isto tako nizak kao i pred Drugi svetski rat kako je to jasno izrekao Albert Ajnštajn.

Ali to nije kraj sukoba. Nastupa nastavak u vidu “komisijsko-papirnatog” dela sukoba. Gde razne institucije pri UN-u istražuju ”kršenje humanitarnog prava  u Gazi” To rade vec po treći put! Prvo istraživanje bilo je davne 2007. god i  vodio ga je Južnoafricki sudija Goldston. Izveštaj je bio nepovoljan za Izrael. Pošto je napravio štetu, neobjektivnim prilazom sukobu, Goldston se povukao i posuo pepelom.

Njegova licemerna izjava bila je “nisam imao u to vreme sve podatke,” ali savet UN-a “za ljudska prava”  ne odustaje od istrage za”kršenje humanitarnog prava i u ovom zadnjem sukobu 2014 god.” I ponovo formira odbor  koji treba da ispita “kršenje ljudskih prava.” Nije jasno da li je odbor vec započeo, ili tek  treba da zapocne sa radom. Ali s obzirom na sastav tih odbora (jedan član odbora je iz Libana, drugi iz Senegala treći iz Kanade već je dao ostavku), bilo bi veliko iznenadjenje i da odbor proglasi za krivca Hamas. I dok odbor treba da traži u ovom  sukobu “dlaku u jajetu” u susednim zemljama svakodnevno u medjusobnim sukobima strada na  hiljada civila, ljudi, žena i dece, a izbeglički logori se svakodnevno pune izbeglicama čiji se broj već popeo na 3-4 miliona. Ali izgleda da UN ne pokazuje nameru da osniva slične odbore za istragu o ”kršenju humanitarnog prava” na prostorima Sirije i Iraka. I da uputi na teren svoje predstavnike u ratom zahvaćene prostore Sirije, Iraka i Jemena, gde se broj žrtava penje na vise od  200.000 ljudi žena i dece. Izgleda da UN nije u stanju da zaustavi ni  masakr  nacionalnih manjina posebno hrišćana koje izvode teroristi ISIS-a.

Druga posledica sukoba u Gazi, daleko od mesta sukoba,su divlje demonstracije u gradovima širom Evrope sa cisto nacističkim porukama, “Ubijte Jevreje, Palestina od reke Jordana do mora, Izrael aparthejd drzava, itd.”  Benjamin Natanijahu,  sadašnji predsednik vlade  kaže “Postavlja se pitanje zašto odgovor Izraela na Hamasove raketne napade izaziva proteste širom Evrope dok masakri civila u Jemenu i Siriji nije izveo ni jednog demonstranta na ulice Pariza i Londona.”  Natanijahu je pohvalio Evropske lidere za preduzimanje koraka u borbi protiv antisemitizma ali je pozvao evropsku elitu da preispita svoju ulogu u podsticanju mržnje. Kao da je demokratska Evropa izgubila merilo sta je demokratsko izražavanje, a sta povampireno nasilje.

Ali izgleda da svetlo na kraju tunela dolazi iz jednog neočekivanog pravca – iz Egipta – koji je konačno prekinuo svu komunikaciju sa Hamasom i stavio ga u rang terorističke organizacije što se Evropa još uvek uzdržava da učini. (isra-news)