четвртак, 28 марта, 2024
vesti online

Južni tok

Intervju

 

Berens: Južni tok ekonomski teško održiv

 

 

Arno Berens

Arno Berens

 

 

 

Veličina slova
Balkanske zemlje mogu imati veće koristi od integracije u evropsko tržište gasa nego ako se dodatno vezuju samo za ruski energetski sektor, kaže za Radio Slobodna Evropa Arno Berens (Behrens), šef odeljenja za istraživanje energije u briselskom Institutu za studije evropske politike (CEPS).

Povodom dilema kako će se kriza u Ukrajini odraziti na gasovod Južni tok, Berens ističe da su osim politike, u igri i poslovni interesi zemalja i kompanija uključenih u konzorcijum za njegovu gradnju, među kojima je i nekoliko članica Evropske Unije.

„Vidimo da su pojedine velike nemačke kompanije nastavile regularnu poslovnu saradnju kao i do sada. Smatram da se ona neće prekidati ako se kriza oko Ukrajine dalje ne produbi“.

Berens smatra da ako se bude rukovodilo isključivo ekonomskom opravdanošću, onda Južni tok verovatno ne bi trebalo graditi.

RSE: Da li je realno očekivati da se uopšte izgradi Južni tok imajući u vidu kontroverze koje ga prate odranije, pre svega  da je reč o političkom projektu kako bi se, između ostalog izbacio iz igre evropski gasovod Nabuko, a pogotovo sada sa zaoštravanjem krize u Ukrajini?

Behrens: Ovaj projekat je još uvek moguć, ali će morati da se preispitaju ugovori koje je potpisala Rusija sa zemljama učesnicima. U svakom slučaju moraće još mnogo toga da se uradi da bi se realizovao Južni tok i kada je reč o pravnom aspektu, ali i ekonomskoj održivosti, jer je to veoma skup poduhvat koji će koštati između 25 i 30 milijardi dolara. Ako se pri tom ima u vidu da već postoje drugi gasovodi, kao što su Severni tok, Jamal kroz Belorusiju i Poljsku, koji se ne koriste s punim kapacitetom, onda se postavlja pitanje zašto je Gasprom toliko zainteresovan za gradnju Južnog toka, sem da se radi o političkim razlozima i povećanju zavisnosti Evrope od ruskog gasa.

RSE: Kada pominjete preispitivanje ugovora koje je Rusija potpisala sa zemljama učesnicima mislite na njihovo usklađivanje sa evropskom regulativom u smislu razdvajanja snabdevanja i eksploatacije gasa?

Behrens: Da. Treba da se obezbedi pristup trećoj strani tako da se ovaj cevovod ne koristi samo za snabdevanje ruskim gasom već da se njime može transportovati i gas iz drugih izvora namenjen Evropi. Na taj način može doprineti većoj energetskoj bezbednosti starog kontinenta nego ako bude samo još jedan punkt za dopremanje ruskog gasa u EU.

RSE:  Ako EU uvede Rusiji treći krug sankcija, tačnije trgovinske i ekonomske, da li bi Južni tok mogao biti i formalno deo tog paketa, a ako ne njegova gradnja suštinski znatno otežana?

Behrens: Teško je to reći. Osim politike, ovde su u igri i poslovni interesi zemalja i kompanija uključenih u konzorcijum Južni tok, među kojima je i nekoliko članica Evropske Unije.  Vidimo da su pojedine velike nemačke kompanije nastavile regularnu poslovnu saradnju kao i do sada. Smatram da se ona neće prekidati ako se kriza oko Ukrajine dalje ne produbi.

RSE: Nemačke kompanije u energetskom sektoru su uglavnom angažovane u Severnom toku. Kada je reč o Južnom toku, verovatno mislite na italijanski Eni, koji učestvuje sa 20 odsto u konzorcijumu?

Behrens: To se odnosi na nemačke, italijanske i ostale kompanije koje nastoje da sarađuju sa Rusijom kao i do sada. Ne bih želeo da spekulišem kako će to izgledati u slučaju daljeg zaoštravanja situacije.

RSE: S ozbirom da EU nastoji da umanji energetsku zavisnost od Rusije proširivanjem izvora snabdevanja – kao što su tečni i gas iz škriljaca iz SAD – to bi onda dodatno smanjilo potrebu za ovim energentom iz Južnog toka?

Behrens: Ne mislim da postoji uverljiva ekonomska opravdanost za gradnju Južnog toka. Verujem da će EU intenzivirati diversifikaciju snabdevanja –  u cilju smanjivanja zavisnosti od ruskog gasa pogotovo u slučaju dodatnog zaoštravanja krize u Ukrajini – povećanom eksploatacijom iz domaćih izvora, zatim uvozom tečnog i gasa iz škriljaca. Takođe, u planu je i veće oslanjanje na druge izvore energije kao što su ugalj i obnovljive tehnologije. Dakle, ekonomska opravdanost gradnje Južnog toka je na klimavim nogama i ne bi ne iznenadio ako bude obustavljen, makar u periodu kada je predviđeno.

RSE: U slučaju da Južni tok ne bude izgrađen, to bi u velikoj meri pogodilo balkanske zemlje, pre svega Srbiju, zatim Bugarsku, koje su skoro stoprocentno zavisne od ruskog gasa.

Behrens: To dodatno ukazuje na potrebu integracije evropskog tržišta gasa. Već smo videli na primeru Ukrajine koliko je važno da se kroz njene cevovode može slati gas i u suprotnom smeru, kako bi joj Evropa pomogla u snabdevanju, zatim da se izgradi bolja infrastruktura i interkonektori. Dakle, i balkanske zemlje mogu imati veće koristi od integracije u evropsko tržište gasa u odnosu na dodatno vezivanje samo za ruski energetski sektor.

RSE: Sve u svemu da li se u ovom trenutku može predvideti sudbina Južnog sektora?

Behrens: Kao što sam već rekao, poslovni razlozi za njegovu gradnju nisu baš uverljivi. Očigledno su i igri i politički razlozi, ali Rusija precenjuje rizik za transport svog gasa preko Ukrajine. Teško je odgovoriti u ovom trenutku sa ’da’ ili ’ne’. Možda će ovaj projekat i biti realizovan, ali ako rukovodilo isključivo ekonomskom opravdanošću, onda ga verovatno ne bi trebalo graditi.

 


Dragan Štavljanin

stavljanind@rferl.org

Novinarstvom se bavi od 1985. godine, najpre u beogradskom nedeljniku “NIN”. Od 1987. godine komentator i voditelj u Prvom programu Radio Beograda. Dobitnik prve nagrade na Festivalu jugoslovenskih radio stanica za komentar 1990. u Ohridu. Od 1994. dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Beograda, a od 1999. radi u redakciji u Pragu.