ZNANSTVENICI su u ponedjeljak izjavili kako su pronašli način da pomoću skeniranja mozga i umjetne inteligencije shvate glavnu nit našeg razmišljanja, što bi mogao biti prvi korak prema stvarnom čitanju misli. Iako je jezični dekoder prvenstveno namijenjen kao pomoć onima koji su izgubili sposobnost komunikacije, stručnjaci su priznali da ova tehnologija poteže i neke etičke probleme poput pitanja „mentalne privatnosti“.

Stoga su proveli dodatne testove koji su pokazali da se dekoder ne može koristiti na onim subjektima koji nisu prije toga dopustili da se AI satima vježba na njihovim moždanim aktivnostima za vrijeme skeniranja funkcionalnom magnetskom rezonancijom (fMRI).

„Naš sustav funkcionira na razini ideja, semantike, značenja“

Prethodna istraživanja su pokazala da moždani implantat može omogućiti ljudima koji su izgubili sposobnost govora da sriču riječi ili čak rečenice. No, neuroznanstvenik Alexander Huth sa Sveučilišta Teksas u SAD-u navodi kako dekoder njegovog tima „radi na drugačijem principu“.

„Naš sustav funkcionira na razini ideja, semantike, značenja“, rekao je Huth na konferenciji za novinare. Radi se o tehnologiji koja može rekonstruirati jezične forme bez invazivnog moždanog implantata, odnosno stručnjaci su uspjeli mapirati na koji način riječi, fraze i značenja potiču reakcije u regijama mozga koje obrađuju jezik.

Koristili model GPT-1 – prethodnika tehnologije koja je implementirana u ChatGPT

Ubacili su te podatke u jezični model neuronske mreže koji koristi GPT-1, (prethodnika tehnologije koja je implementirana u ChatGPT). Prije toga su istrenirali model da predvidi kako će mozak reagirati na percipirani govor, a zatim smanji opcije dok ne nađe najbliži odgovor.

Kako bi testirali točnost modela, ispitanici su tijekom skeniranja fMRI-jem slušali različite sadržaje, a dekoder je uspio uhvatiti bit onoga o čemu su tijekom toga razmišljali. Na primjer, kada je sudionik čuo rečenicu „još nemam vozačku dozvolu“, model je reagirao s „još nije počeo učiti voziti“.

Znanstvenici su priznali da se dekoder borio s osobnim zamjenicama kao što su „ja“ ili „ona“, no uspio je shvatiti bit radnje čak i kada su ispitanici smišljali vlastite priče ili gledali nijeme filmove, piše AFP.

Etički problemi

Bioetičar David Rodriguez-Arias Vailhen sa Sveučilišta Granada u Španjolskoj, koji nije sudjelovao u novoj studiji, smatra da ovdje nailazimo na određene etičke probleme, odnosno da se na ovaj način približavamo budućnosti u kojoj su strojevi „sposobni čitati misli“. Pritom je upozorio da bi se takvo nešto moglo dogoditi protiv volje ljudi, primjerice dok spavaju.

Znanstvenici koji su radili Ina istraživanju očekivali su ovakve primjedbe. Stoga su proveli testove koji su pokazali da njihov dekoder ne funkcionira na onome na kome se prije nije vježbao prilikom analize moždane aktivnosti.

Dodatno, tri sudionika su mogla po želji zbuniti dekoder. Tijekom slušanja jednog podcasta, ispitanicima je rečeno da broje do sedam, zamišljaju životinje ili smišljaju drugu priču u mislima. Sve te taktike „sabotirale“ su dekoder, rekli su stručnjaci..

Istraživanje naziva Semantic reconstruction of continuous language from non-invasive brain recordings objavljeno je u časopisu Nature Neuroscience.